Piše: Vladimir Kuzmanović, sportski konsultant na Sportklubu i predsjednik Saveza košarkaša u kolicima Srbije

Iako je i prošla nedjelja predstavljala sasvim zgodan trenutak za analizu učinka vodećih klubova Aba lige, odnosno evropskih kupova, odložio sam pisanje o tome opet iz nekih privatnih razloga po kojima ću, vjerujem ne samo ja, pamtiti ovu godinu. O tome nešto kasnije.

Crvena Zvezda

Početna euforija dolaskom trenera koji je u prošlosti uspješno nastupao za beogradski tim, polako splašnjava isključivo usljed nekoliko (ne)očekivanih rezultata. Naime težak raspored za jedinog regionalnog predstavnika u Evroligi jeste predstavljao otežavajuću okolnost. U 6. kola (šte će reći u malo više od mjesec dana), crveno bijeli su na megdan izašli svim pretendentima na titulu prvaka.

Od utakmice petog kola u Beogradu protiv CSKA do Efesa koji je naišao 5. kola kasnije, preko Reala i Barselone. Naravno biće još konkurenata koji će dizati formu tokom sezone, ovdje govorim samo o onome na šta su nas pomenuti timovi navikli prethodnih godina. Iz ta 4 susreta Zvezda je izvukla jednu, vrlo vrijednu pobjedu, upravo u prvoj utakmici protiv CSKA da bi završetak te serije najavio „lakše“ protivnike u narednom periodu.

Foto: Euroleague

Pod pojmom lakše svakako ne mislim ekipe protiv kojih je Zvezda apsolutni favorit, već ekipe koje, ubjeđen sam, nisu ništa kvalitetnije od ABA šampiona. Skor od 4-8 i činjenica da od narednih 5 utakmica Zvezda čak četiri igra na svom terenu, davali su mi za pravo da vjerujem da bi odličnih 8-9 bilo dostižno, čime bi, vjerujem, plan (ako ga je bilo) bio ispunjen.

U međuvremenu desio se još jedan potres koji svakako nije uticao blagotvorno na aktuelnog prvaka ABA lige: poraz od direktnog rivala za prvu poziciju, odlične, neporažene ekipe Budućnosti. Sve to je rezultiralo da Zvezda od najavljene borbe za plej of Evrolige trenutno zauzima pretposljednje mjesto na tabeli i iako nije daleko od učinka koji je Zvezda imala u prethodnim godinama  (6-8, 5-9, 5-9) ovaj učinak, 4-10 jeste najslabiji start otkako Evroliga postoji u ovakvom sistemu takmičenja. Naravno nije sve izgubljeno, sezona je duga i vjerujem da će tim Saše Obradovića naći svoju formu.

Ono što mene više zabrinjava, a o tome sam pričao kad god i gdje god sam mogao, jeste veliki broj stranaca od kojih su već dvojica (a možda i trojica) bivši. U tom periodu u kojem je Zvezda odigrala 21 utakmicu (za mlađe da podsjetim, 90-tih je taj broj utakmica predstavljao cijelu jednu sezonu Prve savezne lige), preko potrebni minuti su doslovce oteti mladim igračima Zvezde koji moraju da predstavljaju okosnicu tima baš kao što su Ivanović, D.Nikolić i Šehović, okosnice Budućnosti. Vjerovao sam da će Obradovićev senzibilitet i iskustvo kroz koje je kao igrač iz Beograda prolazio, dati podsticaj „rezervistima“ da svaku utakmicu iskoriste na najbolji mogući način. Ali tih prilika je bilo zaista malo. Opet kao čovjek koji vjeruje da ništa nije gotovo dok sudija ne odsvira kraj, tako i u ovom slučaju vjerujem da ćemo imati prilike da na djelu vidimo i Uskokovića, i Radanova i Simanića.

Budućnost

Jedina neporažena ekipa u okviru ABA lige, doduše uz par odloženih utakmica, igra sasvim dobru košarku na dva fronta. Pauza prouzrokovana kovid pandemijom jeste ostavila traga, srećom ne na duže staze. Budućnost je, u ne toliko lijepoj utakmici zasluženo savladala Zvezdu, baš kao i Partizan u posljednjim sekundama utakmice. Na domaćem terenu savladan je i Mornar tako da mirno mogu da čekaju revanše u drugom djelu sezone. Kad već spomenuh utakmicu sa Zvezdom, koja je ipak u najsviježijem sjećanju, da kažem iz kog razloga mi se utakmica nije dopala: jedan tim je imao 13 a drugi 15 asistencija. Isuviše malo što će reći da je igra, u obje ekipe, bila više individualna nego li kolektivna. Ali to je stvar afiniteta naravno.

Foto: KK Budućnost

Ipak u Evrokupu, bez obzira što su se plasirali među 16 najboljih, mogla je da bude i za nijansu bolja. Vjerujem da će se Petar Mijović, trener Budućnosti složiti sa mnom da nikada ponovo ne bi izgubio utakmicu protiv Metroplitena iz nekoliko razloga: prvi, 12 faulova je napravila gostujuća ekipa u prvom poluvremenu dok je Budućnost izvela čak 17 bacanja! Dakle 9 poklon faulova. Katkada kada imaš samo jedan, pobijeđuješ. I druga, što je u posljednji minut utakmice Budućnost ušla bez ijednog faula. To zajedno mora da bude dobitna kombinacija. Ubjeđen sam da je to jedno nesvakidašnje iskustvo i da se iz njega da naučiti.

Već sam spomenuo igrače koji su bitan dio Budućnosti ali treba spomenuti i mladog Fedora Žugića koji dobija ali i zaslužuje sve veću minutažu. Ne brinem za njegov napadački učinak, ima ko u Budućnosti da nosi igru ali biti na terenu protiv evropskih timova predstavlja pravu stvar za razvoj mladog igrača. I sigurno će griješiti i sigurno će Mijović to tolerisati ali obojica znaju da je to jedini put da Žugić napreduje i ostvari se kao igrač.

Partizan

Poslije turbulencija kroz koje je tim prošao odlaskom Vlada Šćepanovića, nekako su konsolidovali redove i sa novim trenerom, makar na jednom frontu (za sada) ispunili zacrtano, plasman među 16 najboljih ekipa Evrokupa. 3 pobjede iz 4 utakmice su došle u pravom trenutku. Da nije bilo nesrećnog poraza protiv Burga, vjerovatno bi atmosfera u Partizanu bila još bolja pred mnogo bitniji dio a to je ABA liga. Trenutno šesto mjesto (po broju poraza, ne po broju odigranih utakmica) nije ni u rangu ambicija niti u rangu ekipe.

Ipak je Filipovskom, koji je naslijedio ekipu što je uvijek mnogo drugačije nego li kada ekipu sam bira, potrebno još vremena da stvari legnu na svoje mjesto. Naravno svaki kiks a naročito poraz od direktnog konkurenta za prva četiri mjesta, Partizan baca u još nezavidniji položaj. Srećom period koji Partizanu predstoji nije težak sve do derbija protiv Budućnosti u 15. kolu ABA lige.

Foto: KK Partizan

Do tada po rasporedu Krka,(nepostojeća) Primorska, Split i Borac, dužnik iz prvog djela sezone i trebalo bi da to bude prvi pravi izazov koji će pokazati koliko Partizan može u periodu koji mu donosi utakmice sa direktnim konkurentima.

Baš kao ostali timovi i Partizan je pratio trend dovođenja stranih igrača. Ako me pitate da li je bilo mjesta za svih šest  s početka sezone, baš kao i u slučaju Crvene Zvezde rekao bih da ih je mnogo i da to neće ispuniti očekivanja. Naravno za analizu svih igrača iz svih klubova širom regiona, najbolji momenat će biti kraj sezone. Osim za one koji kraj sezone  neće dočekati u svojim klubovima. A ima ih već…..

Mornar

Kada sam u jednom od tekstova na ovom sajtu, pričao o crnogorskom a evropskom derbiju, napomenuo sam da bi jedan od njih mogao da odluči dalji plasman jednog od učesnika. I jeste odlučivao ali srećom, ishod je bio povoljan po oba tima. Zaslužena pobjeda Barana nad Budućnosti i poslije svega viđenog, zaslužen plasman u top 16 fazu. Ipak za dalje pobjede biće potrebno mnogo više od napadačkog arsenala kojim Mornar raspolaže jer utakmice koje su uz loš procenat šuta gubili, stvarno nisu izgledale reprezentativno.

Mornar je igru bazirao na proverenim snagama uz nekoliko novih američkih igrača. Začudo kad biste pitali nekoga ko povremeno prati košarku, siguran sam da bi rekao da Mornar ima najviše stranaca. Ipak trenutno ih je samo 5, manje nego li u beogradskim timovima dok je Budućnost na vrijeme riješila neke dileme i imaju onaj, možda optimalan broj istih, svega 3. Da se razumijemo ako možda nekome nije jasno, pod strancima podrazumjevam američke igrače jer oni imaju potpuno drugačiji pristup igri nego igrači sa ovih prostora, to je nadam se, uočljivo.

Foto: KK Mornar

Da se vratimo na Mornar. Zabilježena je vrijedna pobjeda protiv Partizana dok su u druga dva derbija poraženi . Za dva kola ih očekuje gostovanje u Ljubljani i ukoliko i tu ostvare uspjeh teško da će ih nešto, osim veoma velikih kikseva, odvojiti od pozicije koja vodi u plej of ABA lige, pozicije oko koje je bilo polemike prošle godine jer im je izmakla doslovce u foto finišu.

Ove godine, vjerujem , da će sve karte baciti na to, bez obzira na učešće u Evrokupu koje će, iz utakmice u utakmicu biti sve teže, naročito što već sada znaju raspored sa kim će se naći u novoformiranoj grupi.

Sve u svemu odličan učinak ABA timova naročito kada se doda i činjenica da je i Cedevita Olimpija zauzela drugo mjesto grupe D sa najboljim učinkom jednog ABA ligaša. Vidjećemo koliko daleko će predstavnici  ABA lige dogurati. Vjerujem da su sva iskušenja iza nas.

Za kraj nešto što ne zaslužuje da bude na kraju ali ovo je ipak tekst o aktuelnoj košarci.

Napustio nas je moj dragi prijatelj Nemanja Miljković, košarkaš kojeg niste imali prilike da upoznate jer je karijeru pravio po manje atraktivnim košarkaškim zemljama, samo zato jer mu je nedostajalo malo sreće u pravom trenutku. Ali ćete sada saznati da je bio jedan od najboljih momaka koje sam u životu upoznao, momak čistog srca, neiskvarene prirode, momak sa kojim su svi voljeli da budu u društvu pa i ja.

Momak kojeg sam poslije upoznavanja doživljavao kao mlađeg brata i zamišljao da sam ga imao da bih volio da bude baš on. I želim da vjerujem da je i on mene tako doživljavao. I sada ga odjednom nema. Samo 30 godina.

Prvog decembra smo razmijenili poruke „Laku noć, uspavljujem se, čujemo se sjutra“. Desetog je preminuo.

I ja ne mogu da vjerujem da ga nema.

I ne razumijem zašto ga nema.

I još se nisam javio njegovim roditeljima.

I ostaje mi da se i dalje pitam.  

Nemanja počivaj u miru.

Leave a Reply