Piše: Vladimir Kuzmanović sportski konsultant na Sportklubu
Približio se regionalni okršaj nad okršajima. Serija utakmica koje su uvijek više od igre, počinje danas kada čitate ovaj tekst. Moguće da će sam tekst biti jedan od najkraćih jer znate da ne volim detaljne analize kvaliteta igrača oba tima i nadam se (kao i uvijek) da ćemo gledati dobru košarku. Za uzbudljivu ne sumnjam.
Partizan je, sticajem okolnosti, dan ranije obezbijedio plasman u finale. I da, zvuči nevjerovatno, poslije čak 9 godina. Morao sam da potražim pomoć na internetu jer sam sumnjao u tačnost te informacije. Samim tim, osnovni cilj, makar jedan, je ostvaren iako to ne izgleda tako jer ambicije su da se šampion skine s trona. Mnogi misle da treća utakmica protiv Budućnosti djeluje kao da su kockice napokon sklopljene. Možda je za to potreban neki veći uzorak ali za provjeru nema više vremena. Sa rezultatom 1:2 u ovoj sezoni Partizan stavlja sve na pobjedu. Osjetili su to Panter i Ledej (najkonkretniji u polufinalnoj seriji)na prethodnoj utakmici, pokazali sve što znaju pa vjerujem da će biti dodatni podstrek svojim saigračima od kojih se očekuje u svakom smislu kvalitetnija serija utakmica u kojima neće biti mjesta za greške koje su ih pratile tokom (većeg) dijela sezone.
Ne vjerujem da će biti promjena u sastavu i da su male šanse da vidimo bilo Kurutsa bilo Dangubića u timu. Smailagić, kojeg je povreda dobro poremetila je tu i vidjećemo kako će on i Koprivica reagovati na svoje prvo pravo plej of finale, do sada nisu imali takve takmičarske imperative ispred sebe, baš kao ni Madar. Lesor je već bio deo (neuspešne) priče dok Zagorac na momente podseća na “onog” Zagorca. Avramović, igrač ogromne, ne uvek u dobrom pravcu usmerene energije, je već obeilježio jedan derbi maestralnom partijom. Biće pred velikim izazovom da to ponovi i vidjećemo kako će na to odgovoriti. Tu su uvek dva puta. Trifunović, Mur i Glas moraju pre svega da ostvare svoje direktne zadatke , napadačke ili defanzivne, svejedno jer samo sa takvim pristupom mogu da se nadaju dobrom startu.
S druge strane Crvena Zvezda je imala znatno teži posao u polufinalu. Nameračili su se na odličnu (rekao bih nikad bolju) ekipu Cedevite Olimpije. Naravno oni koji me prate znaju koga bih mijenjao. Ljubljančani su imali impresivnu seriju pobjeda. Da se neko u praćenje ABA lige uključio od polovine sezone, ne bi mu bilo jasno kako je moguće da je Cedevita tek na četvrtom mestu. Zadali su ozbiljne probleme aktuelnom šampionu ali je beogradski tim sve to izdržao i odgovorio istom pa i snažnijom merom. Kalinić kao vođa ekipe igra u odličnoj formi, Mitrović, Kuzmić i Davidovac već imaju mnogo ovakvih utakmica, mnogo više nego direktni rivali sa kojima će se boriti za zatvaranje reketa. Holins i Lazić su jedini dvojac koji je uspjevao da neutrališe Pantera, ne računajući tu jednu utakmicu u Podgorici kada je na njegovom kontu pisalo nula poena. Ivanović je serijom utakmica podsjetio na svoja izdanja iz Budućnosti dok je Volters možda jedan od najstandardnijih igrača Crvene Zvezde, a ne pričam samo o poenima. Dobrić je baš kao i Smailagić, tražio povratak u formu dok su Lazarević i iskusni Marković igrači koji će zasigurno dobiti svoju ulogu u seriji za koju sumnjam da će se završiti u svega tri utakmice.
Na klupama majstori svog zanata. Obradović kao (ubijeđen sam) najtrofejniji evroligaški trener ikada i zauvjek i Radonjić kao čovjek koji je u svom mandatu u Zvezdi osvojio skoro sve moguće. Ipak velika razlika između njih je što jedan ima nov i manje iskusan tim dok drugi tačno zna čime raspolaže a ima potpuno kompletan sastav
Prednost dajem crveno bijelima, ne iz navijačkih strasti, već zbog sigurnosti koju su i u igri pokazali protiv najboljih timova najjačeg evropskog takmičenja. Vjerujem da im intenzitet i kvalitet tih (višegodišnjih) utakmica daje za pravo da vjeruju u konačno trijumf samo uz uslov da protivniku pristupe sa dozom respekta, ne prevelikim ali postojećim jer Partizan sa Obradovićem predstavlja ozbiljnog protivnika. Želim da vidimo nove heroje, želim da uživamo u košarci i želim da u duelu vidimo dva buduća Evroligaša koji će pokazati da pripadaju evroligaškoj porodici u svim aspektima koji krase jedan ovakav rivalitet
Prsti prekršteni.
