Piše: Vladimir Kuzmanović, sportski konsultant na Sportklubu i predsjednik Saveza košarkaša u kolicima Srbije
Iako mi je plan bio da tekst napišem u toku radne nedjelje, nestanak električne energije u mom kraju, u toku utakmice Crvena Zvezda – Asvel, glavni je rezlog zašto ovaj tekst čitate u nedjelju ujutru. Ipak neplanirano kašnjenje omogućilo mi je uvid u dva važna događaja o kojima će, naravno, biti riječi u ovoj kolumni.
Krenimo redom.
U velikom derbiju u Baru, u napadački prilično dobroj utakmici, Crvena Zvezda je zasluženo došla do pobjede. Iako su domaćini bili bolji u šutu za dva a gosti u šutu za tri poena, prevagu je donio bolji skok aktuelnog prvaka, što je uostalom i najveća boljka kvalitetnog tima iz Bara. Upravo iz tog razloga u Bar je iz Fenerbahčea na pozajmicu stigao Džoni Hamilton.
Ono što upada u oči je izuzetno mali broj asistencija, domaćini 14, gosti 16, i to nije prvi put u ovoj sezoni. Utakmica Budućnosti i Crvene Zvezde donijela je odnos od 15:13 u korist “crveno bijelih”. To govori da ekipe dosta polažu na individualnu a ne na timsku igru. Stvar je afiniteta kome se šta više dopada ali činjenica je da se sezona bliži svom vrhuncu i da igrači postaju sve umorniji.
Koliko će takva igra, i kome, donijeti rezultat vidjećemo vrlo brzo. Utakmicu je obilježila teža povreda Pulena, koji za igru Mornara mnogo znači. 3 – 5 nedjelja u ovom trenutku djeluje kao godina i nadam se da će Pulen ipak ranije na parket. S druge strane solidna igra O Brajanta kao da je nagovještavala bolje dane, kad, na utakmici Evrolige u Istanbulu, poslije 3 minuta provedenih u igri, više nije sjedio ni na klupi.
Stigla je vijest o suspenziji a da je to bio, prije svega pravičan potez, govori činjenica da su igrači protiv Asvela na parket izašli kao jedan. Dugo su se pozdravljali prije ulaska u igru, skakali za svaku loptu, odigrali veoma čvrstu i kolektivnu odbranu, kao da im je neki teret pao sa srca, kao da je to opet bila dobra energija na parketu koju nije imao ko da remeti. Da su pobjedili, ne bi bilo nezasluženo ali i minimalan poraz je poraz iako ima mnogo dobrih stvari koje Radonjiću mogu poslužiti kao reper ko, šta i koliko može u jednom novom sistemu, pred najbitnije utakmice sezone. Noko je svakako bio veliko osvježenje.
Protekla nedjelja donijela nam je novu smijenu trenera. Poslije Partizana i Crvene Zvezde i Budućnost se odlučila na taj potez. Petar Mijović je podnio ostavku posle ubjedljivog poraza u okviru Evrokupa od Virtusa uz Bolonje.
Nije ovo bio neočekivan poraz ali kvalitet igre u poslednjih 6 utakmica uz 4 poraza i srećnu pobedu protiv Borca u Čačku, ne odgovara ambicijama Podgoričana. Utakmica protiv Mornara u Evrokupu nije imala veliku težinu pa je u tom momentu delovalo kao da se ekipa malo opustila. Ipak dva poraza u oba takmičenja od direktnog konkurenta, pre svega u ABA ligi, Cedevita Olimpije, jesu situacija koja može i mora da zabrine.
Ceh, kao i obično, plaća trener mada ni njegovom nasljedniku, mom dragom prijatelju i saigraču upravo iz Budućnosti, posao neće biti lak. Popularni Miloje se vratio na mjesto za koje ga vežu samo lijepe uspomene i odličan period karijere. Startovao je pobjedom protiv FMP-a, unio neke svoje ideje za kratko vreme i za 4 dana ga čeka, pa rekao bih, odlučujuća utakmica za nastavak takmičenja u Evrokupu. Miloje , kao trener, nikad pred sobom nije imao takve zahtjeve na dva fronta. Nadam se da će uz malo sreće ponovo donositi dobre rezultate „svojoj“ Budućnosti.
Mislim da nisam bio jedini koji je očekivao buđenje Partizana u ovom, faktički odlučujućem, periodu u sezoni, prije svega znajući da je to tim koji nikada ne odustaje. Ipak 5 poraza u 6 utakmica govore drugačije. Svakom novom utakmicom Partizan je sve dalje od plej ofa pa će uskoro biti daleko i od teoretske mogućnosti za plasman među 4 najbolje ekipe ABA lige. I pred njima je odlučujuća utakmica u okviru Evrokupa.
Poraz bi značio odustajanje od daljeg takmičenja i mogućnost da se posveti ABA ligi. Ali da li će imati čemu da se posveti? Iako je sve dostižno, Partizan ima još 4 utakmice da kraja regularnog dela sa protivnicima iz top 5, Igokeom, Crvenom Zvezdom, Mornarom i Megom.
U slučaju samo jednog poraza, došli bi do dvocifrenog broja izgubljenih utakmica a statistika jasno kaže da je samo u sezoni 2015/16 Mega, kao četvrta, imala 9 poraza. Uvijek je 8 bio maksimum.
Igokea je, poslije mog osvrta na njihove igre u prethodnom tekstu, napravila još jedan istorijski podvig – plasmanom u top 16 FIBA Lige šampiona. Možda ova liga ima pomalo pretenciozan naziv ali to ne umanjuje uspjeh ovih momaka. Iako su poraženi od Turk Telekoma u poslednjoj utakmici, našli su se u žrebu koji će se održati 2. februara.
U okviru ABA lige svladana je Krka i nalaze se na svega tri porazu , ali ono što im sigurno ne ide na ruku, jeste izuzetno težak raspored do kraja sezone. Ostale su im obje utakmice protiv Budućnosti, gostuju Partizanu, Crvenoj Zvezdi i Cedevita Olimpiji dok u posljednjem kolu dočekuju Mornar, možda čak i u meču odluke.
Biće ovo možda najuzbudljivija ABA liga u posljednjih nekoliko godina. Ne mislim i najkvalitetnija ali o tome će biti riječi kada sve prođe.
Sada….očekujemo nedjelju koja će sigurno donijeti nove strategije timovima ABA lige – ko se okreće jednom a ko ostaje na dva fronta.
