Sava i Kale

Piše: Vladimir Kuzmanović, sportski konsultant na Sportklubu i predsjednik Saveza košarkaša u kolicima Srbije

Malo kasnim sa ovonedjeljnom kolumnom. Ipak znam da se ne ljutite, jer vjerujem da mnogi od vas razumiju da, za razliku od prethodnih godina, živimo u vremenu kada sport nije ona svijetla tačka u društvu zbog koje su i ratovi prestajali. Sport je trenutno privid koji nam makar malo pomaže da ostanemo normalni iako ni u njemu, od prošle godine, ništa više nije normalno.

Zato počinjem ovu kolumnu oproštajem od dva Milenka. Prvi, Milenko Savović, legendarni kapiten Partizana, reprezentativac i jedan od tvoraca „onog“ Partizana koji je srpsku košarku doveo na krov Evrope. Zajedno je, sa Draganom Kićanovićem, učestvovao u stvaranju, ne jednog od najuspiješnijih, već zasigurno najuspješnijeg košarkaškog trenera, Željka Obradovića. Omiljen u najširim beogradskim krugovima, mnogo širim od košarkaških, popularni Sava je na teren donosio više od samog talenta. Donosio je jednu prefinjenost, uglađenost i rekao bih gospodstvo.

Foto: KK Partizan

Život je učinio svoje i Savu nismo viđali jedno vrijeme, naročito ne na javnom nebu. Ipak radio je na Dorćolu na kojem sam i ja živio tako da je susret s njim bio neminovan. Nerijetko bih s namjerom prešao ulicu samo da ga pozdravim uz potpuno zaslužujuće „Pozdrav legendo“. Uzvratio bi prepoznatljivim osmijehom čovjeka koji je i u teškim životnim trenucima imao ono poznato držanje. Malo ćaskanja prije svega o zdravlju i aktuelnim stvarima u košarci uz pozdrav „Čuvaj se“. Sava, nažalost, nije uspio da se sačuva ove pošasti i iskreno mi je žao što mnogo češće nisam prelazio ulicu.

Foto: KK Crvena zvezda

Drugi, široj košarkaškoj javnosti manje poznat, Milenko Kašanin, član skupštine KK Crvena Zvezda. Čovijek kojeg sam poznavao tek nešto više od 5 godina i kad god sam bio u prilici odlazio da se vidim sa njim. Obrazovan, pametan mada u tim godinama prije bih rekao mudar, stvarao je oko sebe takvu atmosferu da bi i ćutanje sa njim bilo dobro iskorišćeno vrijeme. Posljednji razgovor od prije tačno mjesec dana i dogovor da popijemo jutarnju kafu i odćutimo malo, neće se ispuniti.

Otišli su istog dana. Napustila su nas dva gospodina iz košarkaškog svijeta kakvih je sve manje i to je razlog zašto se osjećam loše i zašto će mi drugi dio teksta izgledati potpuno trivijalno. A moram nešto i o tome da ne narušim naš privid normalnosti.

Foto: KK Crvena zvezda

Crvena Zvezda nastavlja seriju poraza. Nema tu mnogo šta da se kaže. Znam kako se igrači osjećaju poslije serije od 7 izgubljenih utakmica i gledajući sve do jedne, generalno, nema im se šta zamjeriti. Kratka klupa na kojoj je juče sjedio „novi“ igrač, Lengston Hol, izostanak visokih igrača Noka i Rita i činjenica da su sve češće na parketu Uskoković i Radanov, dovoljan su razlog da, u okviru najjačeg evropskog takmičenja, ne budemo isuviše kritički nastrojeni prema trenutnim partijama crveno bijelih.

Tek će analiza na kraju sezone dati odgovore šta je moglo drugačije i definitivno bolje.

Mornar i pored poraza nije propustio posljednju priliku za narednu fazu prije svega zahvaljujući rezultatu druge utakmice. Poraz od Gran Kanarije poslije odličnog prvog poluvremena, nije bio nešto čemu su se Barani nadali ali bi pobjeda od  devet razlike u narednom meču  i želja Uniksa da ostane neporažen, crnogorskog predstavnika odveli ka istorijskom uspijehu, Top 8 fazi Evrokupa.

Foto: KK Mornar/Media Pro

Cedevita Olimpija je sama sebi dodatno zakomplikovala situaciju i dala još jednu šansu Podgoričanima. Imali su pobjedu u rukama protiv Virtusa za koji rekoh, u nekom od mojih prethodnih tekstova, da će željeti bez poraza u Top 8 fazu. Sada ih čeka još taj jedan susret do završne faze koji je svakako biti ili ne biti. Ko pobijedi ide dalje.

Budućnost je dobila još jednu šansu poslije (očekivane) pobijede nad Burgom. Ipak veliki broj poena, čak 89, neće biti lako nadmašiti ako se Olimpiji to dozvoli. Moraće igrači Budućnosti više da se pozabave odbranom, ne samo da se uzdaju u dobar šut naročito ako se uzme u obzir činjenica da će Cedevita, za razliku od Burga, izaći na teren sa 12 igrača.

Foto: KK Budućnost Voli

Partizan je još jednom razočarao svoje navijače, ne toliko porazom koliko, sada već standardno, lošom igrom. Ruku na srce nije Partizan mogao da računa na sve igrače pa i u skraćenoj rotaciji treba naći razloge loše igre ali sezona polako ulazi u završnu fazu i preko je potrebna bolja igra. Kad ako ne sad? Mada….”ozbiljna matematika” je potrebna da se izračuna kako Partizan može dalje ali sve o čemu treba da misle je kako da prekinu niz poraza i prije svega pobijede. A ako bude kako račun kaže, Partizan ćemo gledati u top 8 fazi.

Foto: Eurocupbasketball

Igokea nije uspijela da u ovoj fantastičnoj sezoni upiše pobjedu i protiv odlične ekipe sa Tenerifa. U prvoj utakmici u Banja Luci ubjedljiv poraz ekipe koja možda nema dovoljno iskustva na ovom, za njih novom nivou. Djelovalo je da ne gledamo iste igrače koji su prije svega podbacili u šutu, i za dva i za tri. Nekada velika želja napravi kontraefekat ali ima još jedna utakmica i prilika da makar pobijede i revanširaju se, po mom mišljenju kandidatu za ovogodišnjeg šampiona.

Nadam se da će sve gore napisano imati prilike da gledaju Sava i Kale. Samo, nažalost, iz jedne druge počasne lože.

Milojević: Najvažnije je da smo pobijedili

Granerudu trofej Svjetskog kupa