Piše: Vladimir Kuzmanović, sportski konsultant na Sportklubu i predsjednik Saveza košarkaša u kolicima Srbije
Ovonedjeljni fokus cijelog regiona bio je usmjeren na Evrokup.
Razlog vrlo jednostavan, četiri ABA ligaša su se borili za Top 8 i šansu da se neko od njih dokopa Evrolige.
Naravno znalo se da raspored utakmica ne omogućava plasman svima jer su Budućnost i Olimpija Cedevita u direktnom duelu odlučivali o daljem plasmanu.
Ispostaviće se da je to bio jedini siguran način da ABA liga ima predstavnika među najboljim timovima Evrokupa.
Iako je Budućnost imala dva poraza iz isto toliko susreta u ovoj sezoni od direktnog rivala za dalji plasman, izabranici Dejana Milojevića napokon su odigrali dovoljno dobro na obje strane terena.
Uspjeli su da zaustave napadački arsenal Olimpije, ujedno zadrže sasvim pristojne procente šuta i ostvare fantastičnih 45 skokova, od čega čak osam ofanzivnih više od gostiju. Ivanović i Edžim, kao i u mnogo slučajeva do sada, bili su glavne poluge domaćina koje uskoro čeka duel sa ekipom Monaka i bivšim selektorom Crne Gore, Zvezdanom Mitrovićem.
Posmatrajući igre Monaka i broj poena koje postižu, jedini način za prolaz dalje biće identičan pristup kao na posljednjoj utakmici. Miloje je pobjedio u svojoj najvažnijoj evropskoj utakmici u dosadašnjoj karijeri i vjerujem da ne želi tu i da stane. Uz dobru hemiju, koja čini se postoji otkako je preuzeo „plavo bijele”, u košarci je sve moguće, pa i naredna runda odnosno polufinale Evrokupa. Ali pričaćemo o tome kada za to dođe vrijeme. Naravno, ako dođe.
Cedevita Olimpija je sama sebi zakomplikovala situaciju ispustivši čistu pobjedu protiv Virtusa. Ubjeđen sam da su u susretu protiv Budućnosti mnogi upravo njih vidjeli kao favorite. Ipak posljednja tri minuta posljednje utakmice su za zaborav. Toliko grešaka, promašaja i pogrešnih odluka, COL nije imala tokom cijele sezone.
Pritisak je očigledno bio veliki i nisu svi znali da se sa njim iznesu. Šteta jer je ovo djelovalo kao njihova sezona. Vidjećemo tek koliko će se odraziti na naredne utakmice a imaju ih podosta u kratkom periodu
Mornar je ostavio odličan utisak u svom debiju u okviru Evrokupa.
Povreda Pulena i zdravstveni problemu koji su u jednom periodu pogodili klub, nisu mogli da budu prevaziđeni. Nije bilo realno očekivati pobjedu u posljednjoj utakmici na gostujućem terenu jer je bolja pozicija ipak ispuštena znatno ranije.
No ima jedan detalj koji Mornar nije uspio da promijeni od samog početka sezone: skok. Uvijek ali uvijek slabiji od svojih rivala u jednom od najbitnijih segmenata igre.
Inferiornost u skoku je teško nadoknaditi čak i savršenim šutem sa distance što je, nerjetko, donosilo pobjede Mornaru, doduše češće u okviru ABA lige. U utakmicama Evrokupa to nije bio slučaj , logično zbog kvaliteta protivnika. Ipak Mornar odlično stoji na tabeli ABA lige, trenutno je četvrti po broju poraza ali očekuju ga susreti protiv Partizana, Budućnosti, Cedevita Olimpije i Igokee. Ukoliko se Pulen ne oporavi a odnos skokova bude kao do sada, teško će se na toj poziciji i zadržati.
Bilo bi šteta svakako jer Mornar ove sezone igra dopadljivu i atraktivnu košarku. Ipak za dobar rezultat potreban je i veći kvalitet u svim segmentima igre.
Partizan je propustio i posljednju šansu da spas sezone. Mnogo toga od samog početka nije funkcionisalo da bi kulminiralo odlaskom Saša Filipovskog neposredno pred odlučujuću utakmicu.
Aleksandar Matović je preuzeo tim i pomislio sam da bi to mogla da bude stvar koja će ipak donijeti uspjeh: on je kao pomoćni trener sigurno imao prisnije odnose sa igračima, proživljavao i njihove muke, razumio ih i bila je prilika da se svi ujedine za jedan viši cilj. I sve je djelovalo tako do 65:56 na 8 minuta pred kraj utakmice. Od tog momenta već viđen scenario i Partizan postiže svega 3 poena u narednih 6 i po minuta.
Pokušavao je Matović, pokušavali su i igrači ali nije bilo riješenja. Na kraju minus pet što je potpuno nevažno jer nije plus četiri. Sada se Partizan sprema za večiti derbi u jednoj veoma neobičnoj situaciji jer, osim satisfakcije, čak ni pobjeda u toj utakmici ni na jednom polju ne donosi bolji osjećaj od osjećanja da je ovo sezona za zaborav.
Za kraj da spomenem da je Crvena Zvezda , za razliku od prethodnih identičnih scenarija u četvrtoj četvrtini napokon skinula to prokletstvo i ubacila Himkiju čak 30 poena za 10 minuta.
Nevjerovatni procenti šuta za tri, odlične partije Lojda, Davidovca, Voldena, Dobrića i Rita neće se pamtiti koliko sama pobjeda i osjećaj jednog velikog olakšanja, osjećaj da i četvrta četvrtina može da se pobjedi!
