Piše: Vladimir Kuzmanović, sportski konsultant na Sportklubu i predsjednik Saveza košarkaša u kolicima Srbije
Kolo smo bliže završetku regularnog dijela ABA lige u ovoj turbulentnoj, kovid sezoni 2020/21. Posljednje kolo je donijelo drugačiju sliku u samom vrhu tabele prije svega zbog činjenice da je Mega “remetila” njen izgled.
Naime imali su najveći broj poraza u dosadašnjem djelu šampionata da bi ih osmi, kako stvari stoje poslije kompletnog kola, definitivno izbacio iz igre za Top 4. Sada je tu pet timova.
Najveći posao napravila je Budućnost odličnom i sigurnom partijom (uz ogradu da mi se nije dopao kriterijum suđenja), u derbiju sa, do juče, vodećom Crvenom Zvezdom. Pobjeda u oba susreta znači da će u slučaju istog broja bodova Budućnost imati prednost domaćeg terena. Ipak ima još dosta do samog raspleta. I jedne i druge očekuje poprilično težak raspored: Budućnost dočekuje Igokeu, Cedevita Olimpiju i Megu dok gostuje Mornaru.
“Crveno bijeli” igraju protiv Cedevita Olimpije čak dva puta i dočekuju Igokeu na svom terenu. Naravno ubjeđen sam da i ostali timovi mogu da pomrse račune vodećim ekipama i da će svakako iskoristiti svoje šanse ukoliko im se ukažu.
Mornar je poražen od Partizana, po mom mišljenju, očekivano jer Partizan sada igra za ponos. Svi ostali ciljevi su nedostižni a borba za ponos uvijek donosi i najveću motivaciju. Naravno, samo jedan pogled na onaj detalj o kojem sam već nekoliko puta govorio, odnos skokova, i bio mi jasan ishod iako nisam imao prilike da gledam utakmicu. 38:29 odnosno 12:6 u ofanzivnim, dovoljno za 8 razlike.
Klub koji ne odustaje i koji polako “nervira” ostale, Igokea, pobjedom u Čačku drži sudbinu u svojim rukama. Imaju još tri velika izazova, gostovanje Budućnosti i Crvenoj Zvezdi a moguće da se sve tako namjesti da utakmica protiv Mornara u posljednjem kolu i posljednjem izazovu, bude odlučujuća. I za jedne i za druge.
Naravno opet ću se osvrnuti na nešto što sam već spominjao u istom periodu prošle sezone: i dalje smatram da je neprihvatljivo, sa čisto sportskog aspekta, da najbolji klubovi ABA lige igraju svoje biti ili ne biti utakmice u momentu kada zastupaju istu tu ligu u međunarodnim takmičenjima.
Ne postoji nijedna liga na svijetu koja svoje najvažnije utakmice igra paralelno sa, podjednako, pa čak i kvalitetnijim takmičenjima. Umjesto da se Zvezda fokusira na Evroligu, jer nekada će možda predstavnik ABA lige biti nadomak Top 8, umjesto da Budućnost u miru dočeka dvomeč protiv Monaka i umjesto da Igokea proba do još neke pobjede u Ligi šampiona, čime bi sigurno doprineli rejtingu same lige, ti timovi se bore za ono što svakako treba da predstavlja najvažniji cilj u sezoni.
Naravno znamo zašto ABA liga to ne može da obezbijedi, zbog prostora za nacionalne šampionata čime se broj utakmica u jednoj sezoni, recimo igrača Crvene Zvezde penje do nevjerovatnih 66 utakmica regularnog djela, bez kupa, bez plejofa i bez prijateljskih utakmica.
Dakle preko 80. Mala digresija…Pročitao sam da je Milan Borjan postao igrač sa najviše nastupa u evrokupovima u istoriji Crvene Zvezde. Prestigao je legendarnog Pižona, jednog od svega 5 Zvezdinih Zvezda. Ipak Pižon je 80-ih godina, sa sve osvojenim trofejom, mogao da odigra ukupno 8 utakmica i trebalo bi mu 7 godina sa 7 trofeja da bude iznad 50!
Tako će i u košarci ovo vreme donijeti nove rekorde. Da li će biti relevantni, vidjećemo.
Da se vratim na temu…i malo maštam…
Jedini, apsolutno jedini način da se ovo izbjegne je novi format druge ABA lige. Nalik takmičenju na istom ovom prostoru samo u zajedničkoj državi. ABA bi zamjenila Prvu saveznu ligu dok bi ABA dva Zapad i ABA dva Istok bile pandan Prvoj B Zapad i Prvoj B Istok. Razlika bi bila u tome što Vojvodina ne bi bila u sastavu zapada kao što je to bilo u SFRJ.
Podjela jednostavna: Slovenija, Hrvatska, BiH a na drugoj strani Srbija, Crna Gora, Makedonija. Ne ulazim u to koliko timova ali mislim da je 10 realnost 12 možda i više od mogućeg. I prvaci idu u ABA. Prosto zar ne? Ipak ne jer onda nedostaje onaj momenat borbe za prvaka države, momenat koji sigurno više znači samom klubu zbog još jednog trofeja u vitrinama, mada vjerujem da znači i svakom igraču makar to istovremeno dovodilo njihova tjela na limite izdržljivosti.
A sljedeća sezona je tu iza ćoška….
I naravno stvarno bih volio da čujem zašto ovo nije zaživjelo.