Piše: Vladimir Kuzmanović, sportski konsultant na Sportklubu i predsjednik Saveza košarkaša u kolicima Srbije

Obično tekstove započinjem utakmicama Evrolige, naravno ukoliko ih ima na programu ali ću ovoga puta ipak napraviti izuzetak. Počeću nečim što smatram utiskom nedjelje, malo očekivanim raspletom pred plej of ABA lige, o čemu sam pričao u par intervjua prošle nedjelje, učinkom i krahom Cedevita Olimpije.

Nevjerovatno je šta se desilo u periodu između 02. marta i 20. aprila, između dvije utakmice koje su, očigledno, predstavljale početak i kraj njihovog sloma. Imala je Cedevita sve u svojim rukama do posljednje četvrtine protiv Virtusa, plasman u narednu fazu i najavu dobrog epiloga sezone u kojoj su generalno prikazali sasvim dobru košarku, da bi pre samo par dana doživjeli pravi nokaut porazom od Cibone.

Foto: ABA liga

Sada je i plej of ABA lige, iako je ostalo samo još jedno kolo, veoma daleko. Ne samo da moraju da savladaju Megu, ako i za to nađu motiva, već zavise od rezultata utakmice Igokea Mornar a nema gore pozicije neko kada ne držiš sudbinu u svojim rukama. Ukoliko ne uspiju da se domognu 4 najbolje ekipe ovo će biti samo još jedna sezona o kojoj ne vrijedi trošiti riječi pa će i analiza učinka svakog igrača biti prilično nevažna jer će jedna riječ svakako dominirati – neuspijeh. S druge strane “Igosi” slave zaslužen plasman u plej of i to možda čak i kao treća ekipa lige.

To svakako ne bi bila mala stvar i sigurno bi predstavljala dodatni podstrek u utakmicama protiv drugoplasirane ekipe. Znam očekujete da napišem Budućnosti ali ne volim da prognoziram, niti sam dobar u tome. Iskreno mislio sam da nema šanse da pomenuta Cedevita izgubi od Cibone….zato sačekajmo utorak kada će sve biti jasno. Jedino što jeste jasno, Mornar pobjedom ulazi u plej of i to na treće mesto.

Foto: ABA liga

Što se tiče Evrolige, ne verujem da postoji zaljubljenik u košarku, za koga god navijao u četvrtfinalu a da nije uživao u košarci koju gledamo. Nevjerovatne utakmice, izuzetne odbrane, zanimljive taktike, odlični procenti, sve ono što najbolja evropska košarka može da ponudi. Krenimo redom.

Da, malo ko je očekivao brejk u Barseloni. Možda niko osim 20-ak ljudi na klupi Zenita. Fantastična prva, teška i prilično kvalitetna druga utakmica, su nagovještaj drame u Sankt Petersburgu. Sada pritisak prelazi na rusku ekipu, znaju da ih poraz u najmanju ruku vraća u Španiju ali su u istoj toj dvorani već savladali Barselonu koja napadački nije na nivou igara tokom sezone.

Foto: Euroleague

Svakako bilo je divno gledati Pengosa ove dvije utakmice i nadam se da ćemo ga u sličnom izdanju gledati i u nastavku serije. CSKA je sigurnom igrom ostvario planirano….i očekivano ako se uzme u obzir činjenica da nema ni Kokoškova na klupi ni Veselog na terenu. Obje utakmice su riješene u posljednjim četvrtinama, druga ipak malo teže zahvaljujući maestralnom Guduriću. Nažalost nije mogao sam a kada je u rotaciji bio izuzetno borbeni ali i neiskusni Sipahi i promašio četiri bacanja u ključnim momentima, vidjelo se da Fener nema oružja za iznenađenje. Odigrali su fantastičnu odbranu u drugom poluvremenu, kombinujući zonu i čovjeka čime su potpuno zatvorili reket i pravili velike probleme Moskovljanima.

Foto: Euroleague

Ostaje da vidimo u kom sastavu će izaći na teren u Istanbulu ali vjerujem da će Itudis željeti da  maksimalno skrati seriju. Efes je definitivno u odličnoj formi. Dvije ubjedljive pobjede, zahvaljujući fantastičnim Larkinu i Miciću protiv,  kako najavih, ekipe koja u ovom trenutku možda i ne može više. Sigurno je da će Laso pokušati sve da produži seriju koliko je to moguće ali i za njih važi ….Pa nešto slično kao za Fener, ne i identično.

Foto: Euroleague

Naime potencijalnih pet igrača na terenu, u trećoj utakmici mogu zajedno da imaju 183 godine, odnosno više od 36 u prosjeku. To nisu godine za seriju utakmica kakva je pred njima. To možda i jeste najveći problem Reala danas.

I još jedna poslastica četvrtfinala, duel Armanija i Bajerna. Odmah da kažem da je nešto lakša pobjeda domaćih u drugoj utakmici prije svega proizvod same završnice prve utakmice. Nekoliko puta sam pogledao snimak i shvatio da može da se posmatra iz dva ugla: prvi, kao navijač Armanija, uživao bih u Mesininoj minijaturi.

Prosto savršeno. Za pobjedu. Drugi, ne,ne….ne kao navijač Bajerna već kao čovjek koji nešto zna o košarci. Trinkijeri brani dva poena i u tom smislu čini sve, ostavlja na terenu tri visoka igrača ne bi li učinio samo jednu stvar, zatvorio reket, uz vjerovatno najjednostavniji zahtijev koji trener može da ima prema igračima: “Preuzmite sve”. I onda već u prvom bloku sve kreće naopako. Toliko naopako da se nadam da je gledanje snimka Trinkijeri ostavio po završetku sezone. Imao bi pravo da bude ljut na svoje igrače samo čemu bi to služilo kada je bilo potrebno podići ih za utakmicu broj dva. I možda nije uspio ali Bajern neće odustati.

Foto: Euroleague

Košarka još nije sport u kojem na kraju uvek pobjede Njemci kako je to, za fudbal, opisao Gari Lineker. Ali mnogi ih nisu očekivali ni tu gdje jesu, zar ne? Da se za trenutak, iz ličnih razloga, vratim na utakmicu Barselona – Zenit. Kao i obično navijao sam za “slabije” pa mi je nekako žao što Zenit nije došao i do druge pobjede.

Ako ni zbog čega drugog ono zbog jedne anegdote iz života. Naime tih 90-ih, “mali” BFC je uspio da napravi dva brejka u finalu protiv Partizana. Po završetku druge utakmice krenuo sam u tunel kada je ispred mene iskočila TV ekipa, nevažno koje televizije, ne sa pitanjem već sa konstatacijom: “Još jedno iznenađenje u Pioniru.” “Kako mislite iznenađenje, pa iznenađenje je valjda samo jednom?”.

Upravo iz tog razloga vjerujem da nas čeka još dosta uzbudljivih momenata u nastavku četvrtfinala. Ah da, izjava nikada nije otišla u etar, cijenim da nisu bili zadovoljni odgovorom.

Leave a Reply