Piše: Maksim Živaljević
Otišao je da bude prvi trener u malom ukrajinskom klubu. Poslije više godina asistiranja vrhunskim trenerima, znao je da mora nešto da mijenja i radi egzistencije svoje porodice. Nevjerovatno hrabar potez!
Danas je Zvezdan Mitrović pobjednik Evrokupa. Čovječe, kakav uspjeh!
Teško ga je zamisliti dugokosog, bio je darovit košarkaš, ali je na vrijeme poželio da bude trener. Pomogao mu je u tom naumu Bane Vukićević u OKK Titogradu (TG Pikadiliju), odmah je bio uspješan s mladom selekcijom , a ubrzo je prešao u Budućnost i kao pomoćnik u stručnom štabu osvojio Kup SRJ (dva puta). Poseban uticaj na njegov razvoj kao trenera imali su Poli Bojanić i Duško Vujošević.
Poslije sezone samostalnog rada u budvanskom Mogrenu, opet se našao , kao asistent, u Budućnosti …. Sa 32 godine napustio je Crnu Goru da bi pokazao i dokazao da može da bude trener.
Vratio se na velika vrata, naslijedio je Bošu Tanjevića i odveo nas na svjetsko pvenstvo. U međuvremenu titule i priznanja, i u Ukrajini i u Francuskoj. A u petak veče pokazao i dokazao da je vrhunski trener.
Moguće je da ne znate da je beskrajno duhovit, da je odličan karikaturista, da je porastao preko Morače, da mu je Dejo Radonjić kum i da je već đed. Ali vidite da zna kako se vodi legija stranaca iz Monte Karla, da zna kako i s Francuzima, i Amerikancima i Ukrajincima, i što je možda još teže, zna kako i s Kučima i s Crmničanima.
Bravo Zvezdo!