Piše: Igor Hrvatin
Čudne stvari se dešavaju na samom početku Moto GP šampionata. Treća trka u sezoni i novo lice na pobjedničkom postolju, za većinu iznenađujuće – Španac Aleš Espargaro otplesao je pobjednički “Tango” na Apriliji na svojoj jubilarnoj 200 trci u karijeri.
Argentina je bila talična Špancu i italijanskoj ekipi, jer su oboje upisali prvu pobjedu u “kraljevskoj klasi” Moto GP. Kad već toliko pišemo i pričamo o fantastičnoj sezoni Formule jedan, prosto ne bi bilo fer da se ne dotaknemo i spektakla koji nam iz nedjelje u nedjelju priređuju vozači na “dva točka”. Drugo mjesto na tlu Južne Amerike osvojio je vozač privatne ekipe “Pramak Dukati” Horhe Martin, dok se na trećem stepeniku pobjedničkog postolja popeo vozač fabričkog Suzukija Joan Mir.
Nakon trke Espargaro je bio vidno emotivan, čak i u suzama što se moglo vidjeti po razgovoru koji je imao sa šefom tima a kasnije i na video pozivu sa svojom porodicom. Kratko je prokomentarisao, da je osjećao veliki pritisak uoči same trke, da nije imao najbolje prijanjanje guma na stazi ali da je uradio sve što je bilo do njega kako bi ekipi omogućio istorijsku pobjedu. Drugoplasirani, Horhe Martin koji je sa Alešom tokom čitave trke vodio duele, priznao je da je razočaran ali i čestitao svom kolegi, dodavši idemo dalje “pun gas”.
A šta smo to sve do sada vidjeli pitate se…
Za nama su tri trke (Katar, Indonezija, Argentina) i imamo tri različita pobjednika: Katar-Enea Bastijanini na Dukatiju, Indonezija – Migel Oliveira na KTM-u i Argentina-Aleš Espargaro na Apriliji, ako vam to nije dovoljno interesantno, imamo devet različitih osvajača podijuma na pomenutim trkama. Pogled na tabelu nam sve govori, prvih pet vozača u deset poena. Zanimljivo je i u trci konstruktora. U posljednjih 10-15 sezona glavnu riječ vodile su Japanske mašine (Honda, Jamaha, Suzuki) uz tek poneki pokušaj Dukatija da prekine dominaciju.
Ova sezona pripada Evropljanima, dvije italijanske ekipe (Aprilija i Dukati) i jedna Austrijska (KTM) zauzimaju prva tri mjesta, prosto je nevjerovatno šta se desilo sa japanskim proizvođačima koji očigledno zaostaju u razvoju motora. Najviše razloga za brigu imaju “Repsol Honda” o njima ću nešto kasnije i fabrički tim “Jamahe”. Jamaha nije imala dobra predsezonska testiranja, motor je djelovao značajno sporije od ostatka grida a to je posebno frustrirajuće za njihovog vozača prošlogodišnjeg šampiona Fabija Kvartara koji je na poslednjoj trci stigao do osme pozicije i to najviše zahvaljujući svojim sposobnostima i nekim odustajanjima koja su išla na ruku Fabiju i Jamahi. Po riječima samog Kvartara sredina tabele je realnost za njega i tim u ovom trenutku. Druga ekipa koja je u ozbiljnim problemima je pomenuta “Repsol Honda”, svim ljubiteljima moto trkanja prepoznatljive su boje i šampioni koji su vozili za ekipu.
Motor nije toliko spor, djeluje da može da drži korak sa najbržima, ipak postoji mnogo ozbiljniji “momenat” u cijeloj priči, upravljivost motora je veliki znak pitanja. Pol Espargaro (rođeni brat Aleša), isklizao je u krivini i nije završio trku u Argentini, a prvi vozač tima legendarni Mark Markez (osmostruki prvak) nije ni učestvovao na trci jer ima zdravstvene probleme nakon stravičnog pada koji je imao tokom trkačkog vikenda u Indoneziji kada je doživio ozbiljan udarac u glavu, nakon što je mogu slobodno reći bio katapultiran iz sjedišta svog motocikla. Španac nakon tog incidenta ima probleme ponovo sa diplopijom(dvostruki vid). Markezu se slična sitacija dogodila i u prošlosti kada mu se prvi put nakon većeg pada na stazi javilo stanje dvostrukog vida, koje je povezano sa nervima u glavi.
Španac je uspio da se oporavi tada i da se vrati trkanju, nije imao sreće pa mu se sada dogodila slična situacija. Ko imalo prati motore, zna da je Mark jedan od najboljih vozača u istoriji ovog sporta i da sa Valentinom Rosijem dijeli mjesto najboljeg ikada, međutim zbog svog specifičnog stila vožnje i ugla pod kojim ulazi u krivine, Markez je dozivio i ozbiljne povrede koje ga spriječavaju da često da svoj maksimum a evo kao što vidimo i da učestvuje na trkama.
Nadam se iskreno da će on biti prije svega dobro i zdravo, pa o tome kako će mu se karijera odvijati dalje neka odluči sa svojim timom. Da se na kraju dotaknem i još jednog tima koji pretenduje na titulu a to je fabrički tim Dukatija, za koji voze prošlogodišnji vicešampion Frančesko Banjaja i Džek Miler. Pomenuti dvojac razočarao je na startu šampionata, znamo koje su ambicije ekipe a ako su peto i 14. mjesto na poslednjoj trci uz izostanak podijuma i ozbiljnijeg plasmana na prve dvije trke rezultati koje ovi momci mogu da pruže ekipi, bojim se za njih da će se naći neki novi vozač na njihovom mjestu. Jer pregršt je mladih posebno italijanskih vozača u klasi (Bastijanini, Marini, Bezeki) koji spremno čekaju svoju priliku da sjednu za legendarni tim iz Bolonje.
Za njih je bolje da se uhvate čvrsto u sedlo svog motocikla, jer već sljedeći vikend idemo u zemlju kauboja, Teksas, gdje se na stazi “Kota”, 10. aprila vozi četvrta trka šampionata.
Ne sumnjam da nas čeka pravi “teksaški obračun”.
