Piše: Vladimir Kuzmanović sportski konsultant na Sportklubu
Da, primjetićete da su naslovi posljednje dvije kolumne u direktnoj vezi. I da, uradio sam to očekujući rezultate osmine finala Evrokupa, ali ovakav epilog ipak nisam mogao da zamislim. U tom smislu možda je bura preblaga riječ za ono što smo imali prilike da gledamo, prije svega na utakmicama Budućnosti i Partizana.
Čak i da uzmemo u obzir da je crnogorski predstavnik bio, što u krizi rezultata, što u problemu sa igračkim kadrom, njihovo dobro izdanje u Andori trajalo je svega 20 minuta. Najava tog meča, derbi protiv Crvene Zvezde, u prilično dobroj utakmici tokom svih 40 minuta, pokazao je sve slabosti koje je ovaj, devetočlani sastav, imao. U nedostatku Rida i Atića, koji u Andori nije ulazio u igru, sve oči su bile uprte u najiskusnijeg u ovakvim utakmicama, Vladimira Micova.
Ipak godine čine svoje što imamo prilike da vidimo na utakmicama Reala kroz učinak Vladimirovog ispisnika, Rudija Fernandeza. Jednostavno broj utakmica i njihova važnost zahtijeva svježinu i potpunu spremnost.
Teško bismo mogli da kažemo da je samo gostovanje u Andori predstavljalo problem jer u onakvoj atmosferi ne možemo reći da su navijači svom timu dali vjetar u leđa. Bez obzira na kvalitet Andore ovo je bila prilika da Budućnost produži sezonu za još koje kolo u okviru Evrokupa. Sad dolazi još teži period a kada je teško na površinu isplivaju i neki ružni momenti koji će, bojim se, u nastavku sezone pratiti ranjene Đetiće. U takvom okruženju biće teško mobilisati se za neka veća djela ali iz iskustva znam da se “dole” nikad ne predaju. Još veći šok, ne samo svojim navijačima već i široj košarkaškoj javnosti priredili su igrači Partizana. Scenografija i sve što je pratilo najavu “utakmice godine”, neodoljivo je podsjećalo na finale Kupa Koraća u sezoni 97/98 sa potpuno istim ishodom. Bilo je mnogo emocija na konferenciji za štampu ali ono što mora da zabrine stručni štab Partizana, je mnogo više momenata za ozbiljnu analizu kako je do poraza došlo i kako te greške nisu prevaziđene.
Moj prijatelj je zadovoljan napustio dvoranu na pet razlike i 15 sekundi do kraja da ne bi upao u gužvu, bio je sa djetetom. Mislim da je još uvijek u čudu šta se desilo. Svaki trener naročito pripadnik stare garde će vam reći da detalji odlučuju pobjednika. Takođe će vam reći da ne prihvataju odgovor koji igrači najčešće daju: “Izgubio sam samo jednu loptu” jer 12 igrača daje 12 grešaka a to je previše. Pogledao sam završnicu još jednom i siguran sam da ih nema 12 ali 6 da, a to je mnogo za sam kraj jedne takve utakmice. Naravno sve čestitke Alimpijeviću za, kako je rekao, najveću pobjedu u svojoj karijeri. Ubijeđen sam ne zbog činjenice što je vodio drugi beogradski klub, već isključivo zbog uspjeha da savlada svog mentora.
Rekao bih mentora mnogih ako ne i svih mladih trenera sa ovih prostora. Sada Partizan čeka jako težak oporavak jer, na moju veliku žalost, (opet) imam iskustva koliko je to teško.
Za kraj priče o Evrokupu…sve čestitke Cedevita Olimpiji koja uspješno preskače prepreke a ako istraju u jednom momentu će se naći u polufinalu. To polufinale se odigrava između dve utakmice novoustanovljenog četvrtfinala ABA lige, koje Cedevita igra protiv Igokee, a tada će možda morati da izaberu: da li sve karte baciti na jednu utakmicu i šansu za Evroligu ili kreću u borbu za prvaka ABA lige koji ne garantuje učešće u Evroligi? Nije težak izbor a na pitanje zašto je ABA liga svoje utakmice zakazala baš tada, nemam odgovor. Smislen možda niko. A takođe bih volio da čujem utiske klubova učesnika Evrokupa po njegovom završetku. Iskreno se nadam da posljednji put gledamo ovakav sistem u kojem odlučuje jedna utakmica.
Što se Evrolige tiče počeo je, rekao bih, nikad neizvjesniji plej of. Nalet ekipa od 5. do 8. mjesta i njihova trenutna forma, nagovještavaju brojna iznenađenja i uzbudljive utakmice. Efes je prvi napravio brejk čime su Milanezi izgubili prednost domaćeg terena. Bajern je u tome uspio iz drugog pokušaja dok ćemo tek vidjeti da li Monako i Makabi mogu do pobjeda na gostujućem terenu. Mekisik i Kozer su bili heroji prvog, Tomas i Šilds drugog dana.
U narednim danima biće još novih heroja i ko god da ovjeri kartu za Beograd u jedno sam siguran: čeka nas kvalitetan i neizvjestan F4.
