Piše: Vladimir Kuzmanović, sportski konsultant na Sportklubu i predsjednik Saveza košarkaša u kolicima Srbije
Da, primjetili ste, prošle nedjelje me nije bilo. Ne zbog nedostatka vijesti, ne zbog manjka tema (naprotiv, uvijek ih ima na pretek) već zbog zauzetosti oko turnira košarkaša u kolicima pod nazivom „Trofej Beograda 2020“.
Jedinstven događaj koji je po prvi put prenošen uživo na kanalima moje kuće i koji je do sada pogledalo oko 6000 ljudi. Ne bih da dužim sem da napomenem da se Singidunum okitio duplom krunom u sezoni 2019/20. Vjerujem da će biti prilike za osvrt na ovaj događaj a u međuvremenu vratimo se košarkaškim aktuelnostima.
Ah da, za proteklu nedjelju imao sam posebnu temu koja će svakako doći na red ali pošto je večeras početak dugoočekivanog Evrokupa a dva dana kasnije i Evrolige, red je da koju riječ napišem o tome.
Za početak, dvije vijesti su mi skrenule pažnju u proteklom periodu. Prva da je Mornar ipak dio Evrokupa i druga, da Boriša Simanić ide na draft i neće biti dio Zvezdinog sastava za narednu sezonu.
Što se Mornara tiče, nepravda je ispravljena, i sada je na organizicionom djelu ekipe da se predstave kao dobri domaćini i poprave učinak iz debitantske sezone 18/19. Partnerstvo za Evroligom je od izuzetne važnosti, u šta smo se nebrojeno puta uvjerili kada se nekoj ekipi davala prednost nad drugom. U prilog tome svakako ide i pismo koje je Mornar uputio na adresu Evrokupa kao žal za izrečenim, čime je stavljena tačka na ne tako davnu raspravu a upravo govori o tome da se mora gledati samo unaprijed. Dobar primjer za mnoge ABAligaške odnose.
Ono neobično što donosi ulazak Mornara u Evrokup je činjenica da se nalaze u istoj grupi sa ekipom Budućnosti. Njihov rivalitet je poslednjih godina dostigao razmere beogradskih klubova i biće zanimljivo gledati ih u okviru evropskih utakmica jer svaka od njih može, jedne ili druge, izbaciti iz daljeg takmičenja.
Ne bih se mnogo bavio kandidatima za sam vrh. Vanredna je situacija, negdje vanrednija nego drugdje i siguran sam da je u mnogome uticala na pripreme ekipa. Zato dok ne vidimo prve mečeve, možemo samo da pričamo o nekada slavnim ili manje slavnim imenima. Pošto je prošla sezona pokazala da imena ne igraju (eliminacije Lokomotive, Limoža i Budućnosti) sačekajmo prve utiske za isticanje favorita.
Druga vijest, ne tako neočekivana, je vezana za mladog, talentovanog Simanića. Kao direktor mlađih selekcija u KSS, imao sam prilike da pratim čak 6 takmičenja na kojima je Boriša nastupao.
Posmatrao sam sa strane koliko je talentovan i koliko tog talenta ne uspijeva da pretoči u rezultat. U jednom momentu sam se našalio pa sam mu rekao:“ Boriša ti ni ne misliš o Evroligi, već pravac NBA“. „Da!“ rekao je, ne shvativši da pokušavam da mu kažem nešto drugo. Mislim da nije jedini koji tako razmišlja ili barem ne jedini koji ima preko 2 metra i nevjerovatne fizičke sposobnosti. Ubjeđen sam da, nekim čudom, svi oni očekuju da će tamo biti lakše iako je njihov, u ovom slučaju njegov košarkaški CV na znatno manje strana nego li njegov psihološki profil, koji skauti širom Evrope itekako gledaju. Ipak treba biti iskren i reći da nijedna Borišina sezona nije bila sezona u kojoj mu trener kaže „Radi šta hoćeš, griješi, dobijaj batine, uči a ja ću te držati u igri dok možeš da stojiš“.
Možda je to bio recept i saznaćemo samo ukoliko Boriša bude uspio. Htio sam da ga uporedim sa nekim poznatim imenima koji su takvu priliku iskoristili ali nema potrebe, vrijeme će pokazati. U svakom slučaju želim mu puno sreće i da nas sve razuvjeri.
Krajem nedjelje očekuje nas početak Evrolige. Crvena Zvezda je kao i obično na vrijeme skrojila tim uz (nevjerovatan) previd vezan za zdravlje prvog pika u ovoj sezoni. Koliko će i da li će ih to uopšte poremetiti, vidjećemo već na gostovanju u Turskoj. Ujedno vidjećemo i debi Igora Kokoškova na evropskoj klupskoj sceni.
Ono što mi stalno prolazi kroz glavu, negdje sam vjerovatno već govorio o tome, je propuštena prilika Evrolige da, u vrijeme vanredne situacije širom Evrope, čiji ishod ne zna ama baš niko na ovom svijetu, donese jednu, po mom mišljenju, pravu odluku i vrati se korak unazad, na sistem lige iz sezone 15/16 kada je bilo 4 grupe po 6 timova. Prvo, već rečeno, situacija sa kovidom je glavni argument. Drugo, već ove sezone su mogli da prošire Evroligu sa još dva tima koji su svakako u planu za narednu sezonu.
Dodati tome još 4 tima do broja 24 je mnogo jednostavnije i svakako izvjesnije nego ono što nas u Evroligi očekuje u ovoj sezoni. Broj utakmica bi bio prilagođen situaciji, svaki tim bi u prvom djelu imao svega 5 gostovanja, da ne govorim da ukoliko dođe do zabrane igranja u pojedinim zemljama, u ovakvom sistemu, „baloni“ ne bi predstavljali neriješiv problem. I sve to pod okriljem vanredne situacije, nikako kao gubitka kursa kojim Evroliga ide. Takođe potencijalni problemi samo jednog kluba (bilo zdravstveni, bilo finansijski, bilo nešto treće) sadašnjem sistemu urušava legitimitet. Da su grupne faze u pitanju možda bi neko bio srećan što može da odustane. Sve ovo možda.
A možda znaju nešto što mi ne znamo.
U svakom slučaju čeka me prvi radni dan posle duge pauze i veoma se radujem susretu s kolegama. Radujem se što nas košarka vraća onom normalnom životu koji nam se svima izmigoljio iz ruku prije 6-7 mjeseci. Radujem se i nadam da će i potrajati.
