I počelo je!

Foto: ABA liga

Piše: Vladimir Kuzmanović, sportski konsultant na Sportklubu i predsjednik Saveza košarkaša u kolicima Srbije

Skoro iznenada, u samo nekoliko dana, košarka se pojavila na našim malim ekranima, popunjavajuči rupu koju, za najveće zaljubljenike, nije mogao da popuni ni NBA.

Gotovo istovremeno počela su najjača evropska klupska takmičenja, baš kao i od danas ponovo problematična, regionalna ABA liga.

No krenimo redom. Čast regionalnih klubova, da otvori sezonu na evropskoj sceni, pripala je ekipi Budućnost koja je ugostila Brešu.

Inače italijansku košarku ne doživljavam kao pretjerano kvalitetnu (čast izuzecima) pa me ne čudi sigurna pobjeda Budućnosti. Siguran sam da je težak kamen sa srca pao  Petru Mijoviću posle te pobjede, koja, koliko god to zvučalo nevjerovatno, jeste veoma važna prije svega za samopouzdanje svih – od igrača, preko trenera do uprave kluba.

Potpuno sam ubijeđen da je u sezoni 2018/19 Budućnost startovala pobjedom nad Armanijem u prvom kolu, mnogo toga bi bilo drugačije.

Na prvu pobjedu u novoj sezoni nadovezala se i ubjedljiva pobjeda nad Splitom koji nas je ,nažalost, podsjetio u kakvom stanju je hrvatska košarka.

Foto: eurocupbasketball

U to će nas uvjeriti i Crvena Zvezda par dana kasnije. A evo večeras i prva pobjeda u gostima nad Bulonjom i to za razliku od prve, kada je utakmica riješena u posljednjoj četvrtini, ovoga puta je Budućnost vodila tokom cijelog susreta i zasluženo slavila pa zajedno sa Trentom gledaju na sve ostale sa dvije pobjede u džepu.

Bilo je oscilacija i padova u igri, naročito protiv Breše ali imaju dovoljno vremena da te stvari isprave. Za sada djeluju kao tim koji ima zajedničku ideju. Neka tako i ostane. Nedugo zatim na teren je izašao i drugi crnogorski predstavnik, barski Mornar.

Teško gostovanje u Ulmu i pokazatelj da za pobjedu nije dovoljno samo 20 minuta. To je očigledno bila dobra lekcija jer su u večerašnjoj utakmici, osim prilično blijedog početka treće četvrtine, držali konce u rukama, atraktivnom i lepršavom igrom, ubacivši Unikahi fantastičnih 58 poena za poluvrijeme.

Na kraju zadovoljavajućih 10 uz odličan procenat šuta za tri poena od 45.2, identično kao i za dva(!). Ipak u prvom poluvremenu taj procenat se kretao oko 60 % a ja nisam pristalica igre da se ekipa uzda u šut za tri. Naravno to je stvar afiniteta ali vjerujem da će vam to isto reći mnogi renomirani treneri.

Foto: eurocupbasketball

Mornar je ovom pobjedom, nad ne samo učesnikom Evrokupa, već nerjetko i same Evrolige  stekao veliko samopouzdanje. Ipak uvijek dođe dan kada šut prestane da sluša pa je ovo pravi momenat za  bolju organizaciju igre unutar linije za tri.

A možda bi Džejkob Pulen najzad mogao da povede svoj tim do većeg uspijeha nego što je to nacionalni šampionat.

Partizan je posljednji izašao na teren. Izgledalo je kao da debi Vlada Šćepanovića na klupi Partizana, ne može bolje da se završi. Ipak košarka jeste nepredvidiva igra pa je tako Huventud niotkuda došao do pobjede.

Koliko je to poremetilo igrače Partizana vidjelo se u prvom kolu ABA lige kada ih je savladao Borac iz Čačka. Da se razumijemo, kao igrač koji je nastupao i za “male” klubove, želim da kažem da je Borac odigrao fantastičnu utakmicu, čitajući odbranu Partizana i zasluženo pobjedio.

Želim da vjerujem da takva igra nije izuzetak ili momenat inspiracije i da će Borac unijeti dodatno uzbuđenje u ABA ligu. Ukoliko je bude bilo, naravno. Posljednje vijesti nisu ohrabrujuće ali vjerujem da će po identičnom o-ruk sistemu i ovaj problem biti prevaziđen.

Da se vratim na Partizan. Vlado Šćepanović je u par navrata dao veoma smirene izjave, s jedne strane skidajući pritisak sa igrača dok sa druge ovo nije izdanje Partizana kakvo se očekuje. Večeras ih je čekao meč sa, po mnogima, favoritom za sam vrh, Venecijom. Ja ne odustajem od izrečenog stava što se italijanske lige tiče. Tako je i bilo. Miler-Mekintajer i Jaramaz su dirigovali ekipom dok je Tomas eksplodirao posle samoizbacivanja iz igre besmislenim faulovima, poslije svega par minuta igre.

Foto: eurocupbasketball

Agresivnom odbranom i shvatanjem da šutom za tri neće mnogo postići, Partizan je, u drugom poluvremenu,  razbio Veneciju i sada su ponovo na svome uz jedan (nadoknadiv) kiks. Da je uslijedio i treći poraz, siguran sam, glave ne bi ostale hladne.

Na red je došla i Crvena Zvezda i početak Evrolige. Renomirani protivnik je na mjestu glavnog trenera imao čovjeka koji je najviše želio pobjedu. Razumljivo, u pitanju je debi Igora Kokoškova. Dva puta po 6 minuta ničega, pokazalo se glavnim razlogom za poraz. Ruku na srce, malo ko je očekivao pobjedu ali bolje izdanje, da. Ipak ne bi Saša Obradović bio to što jeste da reakcija nije bila maltene momentalna što je osjetila Cibona na svojoj koži.

Potpuno drugačiji pristup, učinak i cijlokupna energija istakli su “crveno- bijele” za (novog/starog) favorita ovogodišnje ABA lige.

Naravno, nije kvalitet Cibone moguće porediti sa timovima Evrolige ali vjerujem da će već sljedeća utakmica protiv Baskonije, biti drugačija. Da li drugačija i dovoljna za pobedu, ne znam. I da dodam, razmišljanje baš kao i u slučaju Mornara. Procenat za tri od skoro 55% djeluje skoro nestvaran. Zvezda mora da potraži igru unutar reketa prije svega.

Za kraj, a namjerno je ostavljeno za kraj, svjedoci smo činjenice da je mnogo trenera i igrača pozitivno na korona virus.

Vjerujem da će broj rasti jer raste unazad 6 mjeseci u svim zemljama i na svim nivioma, teško je napraviti dovoljno bezbijedan sistem zaštite, vjerovatno i nemoguće.

Ne bih volio da sam na mjestu učesnika jer teško mogu da ne misle na to što se nadvilo kao prijetnja. Ipak stvar će na kraju biti vrlo prosta: ili će se igrati i živjeti sa koronom ili će ponovo sve (zauvijek) stati.

Ja sam izabrao da živim.

Pogledajte najzanimljivije detalje sa meča Metropolitans – Budućnost VIDEO

Zagrijavanje za Ligu nacija: ,,Sokoli“ danas sa Letonijom