Piše: Vladimir Kuzmanović, sportski konsultant na Sportklubu i predsjednik Saveza košarkaša u kolicima Srbije

U moru loših vijesti, prije svega vezanih za bolesne igrače, otkazane utakmice i nekih najava koje sve češće čujemo, želio sam da malo skrenemo misli i da se, možda, malo zabavimo.

Naslov kolumne je jedna od umotvorina koje sam čuo na samom početku svoje karijere da bih se kroz istu, prema statistici, odnosio upravo na taj način. Riječi pripadaju mom prvom seniorskom treneru, nažalost pokojnom, Marijanu Novoviću – Šilji. Više filozof ili mudrac nego klasičan trener, Šilja je u moj život, ili možda ja u njegov, ušao, u pravom trenutku. Postao je trener OKK Beograda u sezoni 90/91 i želio je u timu mladu krv.

Foto: Wikipedia

U Koraćevoj avliji (naziv otvorenog terena OKK Beograda), na probi pred sezonu, okupilo se nešto više od 30-tak košarkaša, među njima i ja sa svojih tačno 65 kila. Saznao sam zahvaljujući čemu sam prošao test, kada mi je, mnogo godina kasnije, Šilja odgovorio na to pitanje koje mu nisam postavio sve do mog definitivnog uspijeha u dresu BFC-a. 

Rečenicu iz naslova čuo sam poslije jedne prijateljske utakmice van sezone, kada sam igrom slučaja dobio statistiku od momka za zapisničkim stolom, valjda samo zato što sam ja bio najbliži.

Foto: Privatna arhiva

U momentu kad sam bacio pogled na papir prošao je Šilja, istrgao mi je papir iz ruke, zgužvao i bacio ga nazad uz, sada već čuvenu rečenicu. Bilo mi je jasno šta je želio da kaže ali mi je mnogo jasnije bilo 8 godina kasnije kada sam bio dio tima, samim tim i dio statistike,  koju je koristio Darko Ruso kao trener Beobanke.

Možda i 20 različitih kolona koje ni u čemu nisu ličile na nama poznate. Rijetko je najbolji po zvaničnoj statistici bio najbolji i po “Rusovoj” a svi smo težili da budemo prvi upravo na njegovoj listi. Kako rekoh, Šilja je imao svojevrstan šarm i način komunikacije, koji je meni, klincu koji se bavio košarkom svega dvije godine, potpuno odgovarao.

Foto: Privatna arhiva

Sa malo riječi a više izrazima lica, znao sam kada radim dobru stvar. Jedan od tih momenata za sjećanje bio je u pauzi sezone 91/92 kada je OKK Beograd otišao na turneju po Turskoj. Bilo je u planu nekoliko utakmica od kojih sam jednu, svojim ulaskom preokrenuo ali nedovoljno za pobjedu.

Šilja vidno nije bio zadovoljan jednom mojom odlukom u posljednjem napadu pa je u autobusu dobacio da imamo sastanak u mojoj sobi. Cimer i ja, kao najmlađi u timu, sa dozom neprijatnosti sjedeli smo i čekali. Šilja je ušao i pogledao sobu. Iako smo u njoj bili svega dva dana, sve, doslovce sve naše stvari su bile po sobi, stolicama, krevetima, lampama, prozorima….Šilja nije imao gdje da sjedne!. Svalio sam na pod gomilu stvari sa stolice i rekao Izvoli. Pogledao nas je, krenuo prema vratima i rekao: “Kako vam u sobi, tako vam i u glavama”! Svi sastanci ovog svijeta ne bi imali takav efekat na mene kao taj!.

Foto: Privatna arhiva

Devet riječi koje su toliko uticali na mene da bih mogao slobodno da kažem da su na neki način odredile moj dalji put i moju posvećenost košarci. No da se vratimo temi iz naslova. Ima jedna kolona u statistici ABA lige koju nećete naći na statistikama Evroilige i Evrokupa (možda opravdano ali svakako manje zabavno), Riječ je o kretanju rezultata utakmice, za svakog igrača, dok je na parketu. Tako ćete recimo vidjeti najbolje strijelce ekipa, koji su za vrijeme postizanja svojih 20-tak poena, svoj tim vodili u debeli minus.

Vidjećete koš nekog od igrača na fejsbuku ili na nekoj od društvenih mreža, sa fantastičnim opisom situacije, iako su to jedini poeni koje je postigao iz 10 pokušaja, pri čemu je ekipa bila u duplom minusu. Kad posmatrate iz ovog ugla, ta kolona, jeste zabavna. Možda bi trebalo da bude i nešto više od toga.

I sada bih o broju koji zaista jeste tačan. Broj skokova koji nam pomaže da pričamo o dominaciji u skoku jedne ekipe. Tada u obzir uzimamo ukupan zbir skokova. Defanzivni skokovi mogu da budu proizvod odlične odbrane ali i lošeg šuterskog dana protivničke ekipe. Oni se, kod svakog trenera, “podrazumjevaju”. Razliku prave ofanzivni a naročito ofanzivni realizovani skokovi. Dešavalo se da ekipa ima čak 5 ofanzivnih skokova više, što je potencijalno 10 poena i da nije realizovala niti jedan.

Dakle učinak poslije ofanzivnih skokova je nula. Brojevima u samoj statistici, neko ko nije gledao utakmicu, zaista može da se zapita kako je moguće da nisu pobjedili kada su ubjedljivo nadskakali protivnika.

Biće da smo dobili pogrešne podatke.

Leave a Reply