Piše: Vladimir Kuzmanović, sportski konsultant na Sportklubu i predsjednik Saveza košarkaša u kolicima Srbije
Bliži se polovina regularnog djela Evrolige. Ostalo je još samo jedno gostovanje ABA šampiona sljedeće nedjelje u Atini pa ćemo imati kakav takav presjek sezone. Dovoljno da izvučemo neke zaključke i da se pozabavimo jednom temom o kojoj do sada nisam pisao. Hronološki sam poređao susrete da bi se, možda, lakše prisjetili samih aktera.
Crvena Zvezda je otvorila sezonu gostovanjem u Turskoj, iskusnoj ekipi Fenerbahčea koja, uz promjenu trenera, možda nema onoliko mladih snaga koliko je to bilo godinama unazad.
Ipak Tarik Biberović (19), momak koji je iz sarajevskih Sparsa stigao u jedan od najboljih turskih klubova, imao je, u trenutno prilično lošoj rezultatskoj seriji, malo prostora za igru.Protiv Albe nešto duže, 16 minuta i repektabilnih 13 poena ali ako uzmemo u obzir da je na kraju treće bilo 30 poena prednosti za Albu, to i nisu neki reprezentativni minuti.
Baskonija ima relativno mlad tim ali igrači poput Biberovića, iako nastupaju na svakoj utakmici, nemaju zapaženiji učinak. Jedan od njih je Tadas Sedekerskis (22), igrač koji ima 13 nastupa od čega pet kao starter. Najbolji učinak protiv Makabija, šest poena i pet skokova za 19 minuta.
Već na trećoj utakmici mogli smo da vidimo jednog od potencijalnih nasljednika igrača koji su obilježili različite epohe Evrolige. U pitanju je Rokas Jokubaitis(20), momak sa (zasluženo) velikom slobodom u igri, lijepih pokreta, precizan sa distance (40% za 3), veoma kreativan (2.9 ast) i izuzetno borben (1.7sk). Uz tri propuštene utakmice i iako nijednom starter, njegov učinak u ovoj sezoni je 8 pobjeda i pet poraza.
Asvel u svojim redovima ima registrovane i 16-togodišnjake koji još nisu dobili šansu da nastupe za prvi tim u okviru Evrolige. Ipak Metju Strazel (18) jeste nastupao u najkvalitetnijem evropskom košarkaškom takmičenju i to na 7 utakmica. Jednu, protiv Žalgirisa, počeo je u petorci. Najbolji učinak, 7 poena u porazu od Armanija.
CSKA, tim sastavljen za najviše domete, nikada sebi nije mogao da dozvoli luksuz razvoja mladih igrača. Sasvim razumljivo kada se uzme količina novca koju klub potroši za ostvarivanje ciljeva i drugi, možda važniji razlog, slab priliv kvalitetnih mladih ruskih igrača. Jedan od onih koji je priliku dobio je Aleksandar Homenko (21), igrač koji j sakupio 8 utakmica, u posljednje vrijeme sve češće, uz najbolji učinak od 7 poena protiv Baskonije.
Turbulentan početak Himkija, usljed pandemije virusa kovid 19, donio je nova imena na terene Evrolige. Sigurno više iznuđeno nego planski, nekoliko mladih igrača osjetilo je čari ovog takmičenja. U podnošljivim porazima, uz samo nekoliko iskusnih igrača, 22 poena na dvije utakmice, Vladislava Odinokova (20) uz 5 od 6 za 3, govori da ćemo ovog momka gledati u narednim sezonama.
U Bajernu ne toliko mladih igrača (ipak nije ovo fudbal) ali sa opravdanim razlogom. Novi trener i želja da se provjerenim snagama napravi korak više od dosadašnjih sezona, glavni je razlog tome. Djeluje da su na dobrom putu i da će jedan od njih, Saša Grant (18), naći put do prvih 12 u više navrata do ova tri dosadašnja nastupa. Upravo na meču protiv Crvene Zvezde, ostvario je najbolji učinak od 6 poena – dvije postignute trojke.
U Realu svoj put krči Karlos Alosen (20), momak koji je upisao 8 nastupa uz isto toliko minuta prosječno. Ipak u Realu se nalazi plejada mladih koji će prije ili kasnije izaći na vruće terene domaćeg prvenstva baš kao i Evrolige ukoliko se ukaže prilika.
Mesina ne mari mnogo za mlade. Bar tako izgleda sastav Armanija u kojem su sve provjereni igrači, mahom dugogodišnji učesnici Evrolige. Davide Moreti (22) je najmlađi igrač ekipe, maltene bez učinka u ovoj sezoni. Sljedeći, najbliži njemu je Zek Lidej sa 26. Sjećate se mog teksta o tome gdje su nestali italijanski igrači i italijanska košarka. Ne? Potražite.
Šarunas Jasikevičius je oduvijek davao šansu mladima i to nam je dobro poznato iz perioda dok je vodio Žalgiris. Ipak izazov koji je pred njim i želja da se i kao trener dokaže u klubu u kojem se dokazao kao igrač, sigurno da utiče na minutažu igrača koji dolaze. Jedan od njih je uspio da nađe svoje mjesto među 12 igrača na respektabilnih 11 utakmica. U pitanju je Leandro Bolmaro (20) sa rekordom karijere od 6 poena protiv Olimpijakosa.
Za Efes važi isto što i za glavne konkurente koji najavljuju finalni turnir. Ataman koji je nerijetko igrao sa 6 do 8 igrača, sada, više zbog broja utakmica nego li sopstvene želje, mora da kombinuje češće nego ranije.Svoju šansu je dobio, više ne tako mlad, Erten Gazi (23) na 7 utakmica na kojima je postigao 11 poena.
Kada na centarskoj poziciji imate dva 23-togodišnjaka a prethodne sezone ste u NBA ispratili Denija Avdiju, onda je sasvim razumljivo zašto u Makabiju ove sezone nema priliva mladih igrača. Dometi Dorija, Eidana i Jonatana su za sada nepoznanica.
Iako su mnogi pomislili da je Janulis Larendzakis novajlija u evroligaškoj košarci, ispostaviće se da ima 27 godina i pristojnu karijeru iza sebe, tako da onih 3 od 4 za 3 u hali Aleksandar Nikolić, svakako nisu bili proizvod sreće. Eto, možda sam ovim otklonio neke nedoumice vezano za njegov nastup. Olimpijakos iz godine u godinu nema priliv mladih, kvalitetnih igrača. Možda (sigurno) što pojedine legende Evrolige i dalje ne pomišljaju na penziju.
Alba iz Berlina koju vodi legendarni španski trener Garsia Reneses Aito, ima najveći broj mladih koji dobijaju i mahom koriste svoje šanse. Pet starijih i plejada mladih, uz brzu i atraktivnu košarku (ovo je stvar ukusa, nisam pristalica iste), predstavlja pravi, kvalitetni, strateški poligon za razvoj mladih. Najbolje od svih svoju minutažu iskoristio je Jonas Matišek (20) koji, doduše, ne mari mnogo za igru u reketu. Profilisan kao šuter sa distance to i radi, u sasvim pristojnom procentu od 37.8 za 3.
U još jednoj strateški pouzdanoj košarkaškoj porodici, Valensiji, Haime Pradilja (19) traži svoju šansu. Mladi centar za 8 minuta na parketu postiže 4 poena prosječno uz odlične procente za 2 i sa linije penala. Takođe bilježi skoro dva skoka (1.8) po utakmici. Sve to u samo 8 minuta izgleda više nego obećavajuće.
Zenit, iz sličnih…tačnije iz onog drugog, sličnog razloga kao i CSKA, nema mladih domaćih igrača u svom sastavu. Tu jesu provjereni, dovoljno kvalitetni ruski igrači ali čak ni oni nemaju neku bitniju minutažu osim Zubkova koji je skupio 14 nastupa.
Ostao je Panatenaikos koji Zvezdi na megdan stiže 30.12. Da li će u sastavu biti Jorgosa Kalaitzakisa (21), vidjećemo. Iako je tu zvanično već tri sezone, dvije sa po jednom utakmicom bez učinka, ovo je prva sezona u kojoj ostvaruje učinak na 6 utakmica od kojih je dvije bio starter. Na jednoj od njih, protiv Bajerna, 4 poena uz 2 skoka za 9 minuta.
Da vidimo sad učinak onih zbog kojih je cio ovaj tekst pred vama. Odmah da kažem da ukoliko izuzmemo Uskokovića, Radanova i Simanića, najmlađi Zvezdin igrač je Dejan Davidovac koji je napunio 25 godina. No vratimo se učinku pomenute trojice.
Aleksa Uskoković (21) je svoju šansu dobio prije svega zahvaljujući povredi Hola i odlasku Ročestija. Osim prve dvije utakmice, ostale tri je proveo na parketu prosječno 18 minuta. Ofanzivno sasvim upotrebljiv, defanzivno prije svega nedostatak iskustva.
Boriša Simanić (22) svega dvije utakmice u Evroligi. Igrač koji je u istom periodu nastupio za reprezentaciju Srbije (?). Na parketu 11 minuta protiv Albe u odlučujućim momentima (?). Mnogo toga neobjašnjivog vezano za njegov status u ekipi. Odgovore nemam samo mi je žao momka koji ni sam ne zna kakve predispozicije i potencijale posjeduje.
Aleksa Radanov (22) nije imao minutažu.
Dakle….Ovo je presjek igrača koji dolaze. Da li će stvarno i doći, to ne može niko da predvidi i nikada se ne bavim takvim predviđanjima. Zašto? Pa pojedini su samo godinu dana stariji od mene kada sam počeo da se bavim košarkom. Teško da je iko mogao da mi predvidi karijeru u košarci a kamoli uspešnu. Ovim momcima želim puno sreće, naročito Zvezdinom triu jer znam o kakvim se momcima radi jer sam imao prilike da ih pratim kroz različita reprezentativna prvenstva. A za kraj, umjesto zaključka a više kao naravoučenije, jedna anegdota iz života…
Pred kraj svoje karijere, igrač s kojim sam imao prilike da nastupam, priča o trenerima sa kojima je radio pa kaže:“Ovaj nije znao ništa, onaj me stavio na pogrešnu poziciju, treći je gurao svog, četvrti me nije volio…..“.Sluša to trener, moj omiljeni lik u ovakvim pričama, pa kaže:“ Vidi a da te pitam nešto…da ne misliš da možda ima nešto malo i do tebe?“
