Piše: Vladimir Kuzmanović, sportski konsultant na Sportklubu i predsjednik Saveza košarkaša u kolicima Srbije
Da vidimo….Uzbudljiva nedjelja je za nama, baš kao što sam i najavio. Odigrani su mečevi Evrokupa i to, što se regiona tiče, sa 50 posto uspješnosti.
Evrolige, kad je u pitanju šampion ABA lige, nije bilo iz dobro poznatih razloga. Ono što je naravno nepoznanica za sve – koliko će to trajati? Prilično nezgodan momenat za Crvenu Zvezdu iako je djelovalo da su se problemi završili izostajanjem Džordana Lojda. Ipak izvjesno je da će “crveno bijeli” izaći na megdan Krki. Bar za sada.
Prvi je na teren, u okviru 4. kola Evrokupa, izašao Mornar. U utakmici protiv, rekao bih, glavnog konkurenta za osvajanje ovogodišnje titule pobjednika EK, Uniksa iz Kazanja, a bez Pulena, Mornar nije mogao više.
Ipak vidjeli smo odlično izdanje Džonija Hamiltona, nadam se ne slučajno, koji je ozbiljno popravio najveći nedostatak koji Barani imaju, skok pod oba koša. On sam je imao skoro trećinu uhvaćenih lopti gostujuće ekipe ali nedovoljno da bi ukupan odnos skokova bio na strani Mornara. Ipak 12 poena i 8 skokova je dobar znak da će sigurno unaprijediti igru crnogorskog predstavnika baš u onome u čemu su i na ovoj utakmici imali velikih poteškoća – Uniks je upisao čak 16 ofanzivnih skokova o čemu, ipak, moraju da vode računa svi igrači, ne samo oni kojima je to primarni zadatak. Iako su na skoru 1-3 uz dve dobre partije mogu do završne faze.
Potrebna im je pobjeda u sljedećem kolu protiv Gran Kanarije i dobar rezultat iz utakmice Uniks – Andora. Pobijedi li favorit (u obje utakmice), posljednja utakmica će odlučivati. Naravno pitanje je da li će Uniks biti dovoljno motivisan s obzirom da je već obezbjedio plasman u završnu rundu. Nadajmo se da hoće.
Debi Dejana Milojevića u okviru Evrokupa i pored postignutih 89 poena, nije bio uspješan, ukoliko se posmatra isključivo rezultat (a cijenim da se posmatra). Kobs, Ivanović, Edžim i Rid su nas i navikli na dobre partije tokom cele sezone.
Ipak možda je glavni dobitak (doduše na duže staze), 25 minuta Fedora Žugića, koji je, izuzimajući utakmicu protiv „komšija“, odigrao svoju najbolju partiju u karijeri. Znajući koliko iskustva ima Milojević, ne sumnjam u njegovu procjenu. Vjerujem da će Žugić to znati da cijeni i da iskoristi. Budućnost u sljedećem kolu mora da savlada Burg. Da su kvalitetniji to je svima poznato ali kada se igraju utakmice koje moraju da se pobjede, ne ide sve tako glatko. Igrajući svoju, pogledi će im biti usmjereni na rezultat utakmice Cedevite i Virtusa jer pobjeda domaćina znači i kraj Budućnosti u ovoj sezoni Evrokupa.
Ukoliko Virtus želi da neporažen izađe iz ove faze (a znajući ko sačinjava italijanski klub, vjerujem da to jeste cilj), odlučivaće utakmica protiv Cedevite sa kojom Budućnost nema dobro iskustvo u posljednje dvije utakmice. Ipak bude li igra bila na nivou prethodne, 89 poena će biti dovoljno za plasman.
Partizan je mogao da priredi još jedan šok svojim navijačima. Ovako je bilo samo manjih srčanih problema kod određenog broja istih. Od minus 18 do pobjede i možda nove energije koja bi pomogla da se u sljedećem kolu savlada Trento i mnogo mirnije dočeka ta posljednja utakmica Top 16 faze. Ni ova utakmica nije donijela drugačiju igru, svakako ne mnogo kvalitetnu ali je pobjeda jedino što se pamti. Mislim da Lokomotiva sa onakvim sastavom igra…pa najblaže rečeno, potpuno nepredvidivu košarku. Ako ne bih bio blag rekao bih ne zna se ko pije, ko plaća i nalaze se na potpuno neočekivanom mjestu na tabeli.
Stigao je i Vilijam-Gos ali ako sa sobom nije ponio loptu, nema ništa od popravka utiska u posljednja dva kola. Ipak nešto što smo vidjeli na ovoj utakmici, pored neuobičajeno lošeg izdanja Dangubić-Zagorac-Trifunović, jeste činjenica da je Tomas proveo cijelo drugo poluvrijeme na parketu. I zamislite nije mu ništa! Odlično se osjeća! Ovo govorim zato što je ovo njegova najbolja utakmica u sezoni. Ne pričam uopšte u načinu vođenja Saša Filipovskog i samom Partizanu nego koristim ovaj argument samo iz razloga što ja, kao bivši košarkaš, uopšte ne razumijem razlog (pre)čestih izmjena na mnogim utakmicama, bilo Evrolige ili druge Srpske.
Vjerujem da je intenzitet nešto što savremeni treneri vole i žele ali ima i nešto što je igrački kvalitet koji ne može da se ispolji u 4 puta 5 minuta koliko recimo u 20 vezanih. I to možda bude dobitna kombinacija. Baš kao što je to i bila.
Ekipa na koju (neopravdano) nisam obraćao mnogo pažnje u dosadašnjem djelu sezone, je svakako ekipa Cedevita Olimpije. Razlog vrlo jednostavan. Godinama unazad u ovom periodu se dešavao neobjašnjiv pad u evropskim takmičenjima. U sezoni 2014/15 posle 6:4 u grupnoj fazi sledilo je 1:5. U narednoj 2015/16 sezoni skoro preslikan scenario, poslije 5:5 u grupnoj fazi slijedilo je 1:5 u narednoj.
U sezoni 2016/17 posljednja utakmica koju je Cedevita odigrala bila je 7. decembra uz učinak 1:7, dakle nije ni bilo naredne faze. Sada, potpuno drugačiji i željni dokazivanja. Predvođeni Jakom Blažičem, koji zaista igra u odličnoj formi ali i trenerom Golemcom koji pokazuje da rad i uspjesi u Primorskoj nisu bili slučajnost, Cedevita ozbiljno konkuriše na oba fronta. Od daljeg plasmana ih dijeli jedna pobjeda u dvije utakmice i iako su obje protiv jakih konkurenata, vjerujem da ne žele već viđen scenario. Žele korak naprijed što bi im dalo veliki zalet za nastavak takmičenja u ABA ligi jer, ne treba zaboraviti, imaju utakmicu manje i od Mornara i od Igokee, uz isti broj poraza. U velikom su naletu i svakom novom pobjedom jačaju hemiju unutar, dobro selektirane ekipe. Moguće da je ovo sezona za poništavanje svih prethodnih.
Za kraj nešto što mi palo na pamet kada sam završio prethodni tekst. Sjećate se li borbe FIBA Lige Šampiona i Evrokupa pred početak sezone i otimanja oko timova „zvučnih“ imena? Ne? U mom tekstu od 22. juna koji možete pronaći na ovom istom sajtu, pod nazivom „Zašto Evroliga a ne FIBA“, dat je osvrt na timove koji su, iz svojih razloga, prešli pod okrilje FIBA. Hajdemo da se podsjetimo o kojim timovima je bilo riječi i pogledamo njihov učinak u sezoni 2020/21.
Panatenaikos je bio ljut na Evroligu, vjerovatno i dalje jeste, ali su izračunali da im je ostanak u tom takmičenju daleko jeftiniji nego li da probaju da iz kola izađu. Uostalom izjave Janakopulosa juniora nikad nisu sadržavale mnogo istine ili barem realnosti.
Lietuvos Ritas je tim koji samo godinu dana ranije imao pristojnih 7:9 u okviru Evrokupa. Kao jedan od prebjeglih timova očekivalo se da donese mrvicu tog kvaliteta i pojača takmičenje pod okriljem FIBA. Umjesto toga ne samo da Ritas nije prošao u drugu fazu nego je u grupi završio kao posljednji sa dvije pobjede i četiri poraza.
Bilbao je ničim izazvano saopštio javnosti da oni igraju FIBA CL. Ne znam da li su bili u opticaju za Evrokup ali kako su igrali, bolje je što nisu. Imali su isti skor kao i Ritas ali su zahvaljujući fantastičnom Fortitudu 0:6 zauzeli tek treće mjesto i naravno bez daljeg plasmana.
Darušafaka kao posljednji preletač, tim koji je ne tako davno predstavljao višegodišnji, možda i najunosniji projekat u Evropi, odigrao je za nijansu lošije od svojih prethodnika – 1:5 i posljednje mjesto u okviru svoje grupe.
Eto, čisto da se zna.
