Piše: Dr Ivan Zarić
Doktor nauka iz oblasti fizičkog vaspitanja i sporta
Brzina je genetski uslovljena i njeno ispoljavanje zavisi od drugih motoričkih sposobnosti (koordinacija, ravnoteža, pokretljivost, sila/snaga) i morfoloških osobina (gojazni sportisti zbog većeg procenta pasivnog tkiva biće znatno sporiji).
Ako se krene od fiziologije vidjećemo da su mišići sastavljeni od sporo kontrahujućih (tip I) i brzo kontrahujućih (tip IIa i tip IIb) mišićnih vlakana. Karakter vježbi ne transformiše jedne u druge konačno uslovljene tipove mišićnih vlakana, nego izazivaju u njima adaptivne promjene, limitirane genetskim osobinama svakog tipa. Zasada nije u potpunosti razjašnjeno šta podstiče genetsku aktivnost i početak pojačane sinteze različitih bjelančevina. Znači, već rođenjem smo predodređeni za određeni sport ili poziciju u timu. Ali, da li to znači da ako imamo određene genetske predispozicije možemo da se opustimo i sve prepustimo slučaju? Naravno da NE! Na gene ne možemo uticati, ali možemo uticati na njihovo aktiviranje. Kako to? Jednostavno, ako ne radimo na tome nikada se neće ispoljiti.
Motoričke sposobnosti od kojih zavisi brzina:
- Koordinacija
- Ravnoteža
- Pokretljivost (gipkost)
- Sila/Snaga
Za razvoj koordinacije i ravnoteže pogodni su grubim motoričkim programima koji su izuzetno efikasni (valjanje, puzanje, bacanje, preskoci, naskoci, saskoci, penjanja, provlačenja, dizanja, nošenja, guranja, vučenja, upiranja, visovi, hvatanja, dodavanja i bacanja, vođenja, žongliranja). Ovim programom jačaju se mišići stabilizatori koji kasnije omogućavaju izvođenje preciznog pokreta.
Kada je pokret precizan tek onda je primjenjiv u transformacijama energetskih sposobnosti. Bez preciznog pokreta nema ni ispoljavanja maksimalne brzine.
Precizni pokreti su efikasni, energetski i prostorno racionalni.
Nakon savladavanja grubih motoričkih programa, prelazi se na razvoj preciznih motoričkih programa. Precizni motorički program uslovljen je prethodnim motoričkim znanjem. Savladavanjem tehnika trčanja i tehnika starta stiče se jedan od preduslova ispoljavanja maksimalne brzine. Finalni dio je rad na tehnici trčanja sa brzom promjenom pravca i smjera kretanja (agilnost), kao i brzo kretanje sa vođenjem lopte, tzv. ,,kritična brzina’’(izvođenje kretnje maksimalnom brzinom uz odličnu kontrolu lopte). Eliminisanje grešaka u aktivnosti ruku, nagnutosti tjela, kontakta stopala s tlom, predugačkog ili pretkratkog koraka i naprezanju mišića doprinose povećanju akceleracije i brzine.
Treći problem za ispoljavanje maksimalne brzine je nedovoljna pokretljivost u zglobnom uglu, najčešće posljedica nedovoljne gipkosti mišića. Prilikom maksimalnih brzina ako amplituda pokreta ne može da se poveća neće doći ni do povećanja brzine. Što je veća amplituda pokreta, mišić većom dužinom generiše silu. Npr. kada automobil vozite krećete prvom brzinom na malom broju obrtaja, kako se poveća broj obrtaja prebacujete u drugu brzinu, kako se i u drugoj brzini poveća broj obrtaja prebacujete u treću i tako redom. U slučaju da vozite sve vrijeme u prvoj brzini punim gasom nesporno je da će doći do ispoljavanja određene brzine (frekvencija pokreta), ali ako ne prebacite u drugu brzinu, odnosno ako ne povećate amplitudu pokreta, šlajfovaćete u mjestu i trebaće vam mnogo više vremena da dođemo od tačke ,,A’’ do tačke ,,B’’. Ne samo da ćete zakasniti, nego ćete potrošiti i mnogo više energije zbog ne ekonomičnog rada.
I konačno, četvrta motorička sposobnost od koje zavisi ispoljavanja maksimalne brzine je nedovoljno razvijena mišićna sila. Npr. Auto sa jačim motorom će mnogo brže ići od auta sa slabijim motorom.
