Piše: Vladimir Kuzmanović, sportski konsultant na Sportklubu
Vjerujem da vam je u ove dvije godine druženja zapalo za oko koliko ne marim za statistiku i učinak pojedinaca nauštrb tima. Za sve to je kriv, u ovoj kolumni već pominjani, Marjan Novović Šilja, moj prvi trener u profesionalnoj karijeri, i njegova čuvena rečenica, dok gužva statistiku koju sam držao u ruci neposredno poslije prijateljske utakmice u Alibunaru: “Tačan zbir pogrešnih podataka”. Toga sam se (možda nažalost) držao tokom cijele karijere.
Ipak proteklog vikenda desilo se nešto što nisam mogao da ignorišem: učinak Vladimira Mihailovića (da se ne lažemo, dijelom pišem ovo zato što smo imenjaci ;-)), na utakmici protiv Mega Mozzarta, 46 poena uz čak 50 indeksnih!! Ovim učinkom Vlado se definitivno upisao u istoriju ABA lige. I drago mi je zbog njega, čak veoma drago. Jer….vjerujem da su se u toj utakmici skupile sve one povrede, sva ona nerazumjevanja trenera, svi promašeni šutevi, sve dobro i sve loše što je pratilo karijeru ovog, po svim pričama koje su do mene došle, dobrog i vrijednog momka.
Skupilo se i eksplodiralo na jedan fantastičan način – ulaskom u istoriju. Nije lako postići 46 poena, naročito ne u odličnim procentima kakve je on imao 7/12, 5/9 i 17/19 dok je, za mene, od posebne važnosti činjenica da je njegov tim pobijedio. Imao sam prilike da gledam samopromocije pojedinih igrača na društvenim mrežama, koji poslije neke utakmice okače svoju fotografiju u momentu zakucavanja, u čemu ne bi bilo ničeg lošeg da mu to nisu bila jedina dva poena u porazu svog tima. Zato sve čestitke Vlado, nastavi sa dobrim partijama.
Kada smo već kod ekipe iz Crne Gore, moram da izrazim simpatije prema ekipi SC Derbija. Igraju dobru košarku, bez mnogo repekta za protivnike, koji, kao svaki nedovoljno iskusan tim, svoje najbolje utakmice odigrava protiv ekipa koje im predstavljaju veliki izazov.
U Beogradu konkurentni, u Podgorici i više od toga a onda susret sa Jedinstvom “koji je već dobijen” i kako to biva, pobjeda u posljednjoj četvtini uz mnogo nervoze. U svakom slučaju SCD je za mene pravo osvježenje ABA lige. O nekim razočarenjima u narednim kolumnama.
Evroliga ulazi u veoma neizvjesnu završnicu. Mnogo je onih koji sebe vide među osam putnika u plej of naročito poslije (očekivane) odluke klubova sa A licencom, da se takmičenje nastavlja bez ruskih ekipa. Već sam u nekliko navrata izrazio veliku žal zbog takve odluke jer se i dalje dobro sjećam perioda u kojem smo se i sami našli u ulozi prognanih. Nažalost neke pamćenje ne služi dobro. No, bilo kako bilo, svaka utakmica do kraja sezone nosi određenu težinu ili olakšanje za jedinog srpskog predstavnika, Crvenu Zvezdu. Ove nedjelje utakmice evrolige su se igrale skoro svaki dan i evo nekih rezultata koji idu na ruku šampionu ABA lige: prvo je Efes savladao Real, i iako djeluje da to ne utiče na Zvezdu veoma je važno u slučaju da se Efes prije posljednjeg kola domogne željene (i maksimalne) pete pozicije, jer bi utakmica u Beogradu mogla da prođe onako kako se nadaju Zvezdini navijači.
Efes definitivno ne može dalje od pete pozicije jer ih je upravo sinoć Armani, kao direktan rival za pomenuto mjesto, savladao na domaćem terenu. Barselona je savladala Albu, a Panatenaikos Bajern, direktne Zvezdine protivnike, dok je, već pomenuti Armani, napravio kiks protiv Makabija čime je Ponos Izraela, sada u prilično dobroj poziciji, naročito poslije velike pobjede nad Realom iz Madrida. Baskonija je, opet na ruku Zvezdi, savladala Fener dok je Monako pobjedom nad Olimpijakosom, na korak od cilja i ponovnog učešća u Evroligi. U svemu pomenutom odlična stvar je što crveno-bijeli ipak zavise isključivo od svojih utakmica. I koliko god im drugi rezultati išli na ruku ili ne, samo uz dve pobjede u naredna tri meča, pred posljednji protiv Efesa, mogu da se nadaju učešću u plej ofu.
Lično, ako bih birao, to bi bile pobjede nad Albom i Bajernom jer pobJeda znači i izbacivanje protivnika iz dalje trke. Sigurno da neće biti lako jer večerašnju utakmicu beogradski klub napada bez Holinsa i Lazića dok je utakmica protiv Bajerna biti ili ne biti za Bavarce pošto im je to jedina utakmica na svom terenu do kraja sezone. Sada kada pričamo o, u najmanju ruku, čudnom kalendaru odigravanja utakmica, vidimo koliko to može da utiče na krajnji rezultat. Što se Evrokupa tiče, Partizan je u dobrim ritmu i nalazi se čak u poziciji za prvo mjesto.
Naravno malo je vjerovati da će Huventud sebi dozvoliti da izgubi čelnu poziciju u posljednjem kolu protiv Slaska/Šljonska. Ipak sada su oči uprte u rasplet druge grupe jer čak tri tima imaju isti skor i jedan od njih će na megdan Partizanu: Venecija, Bursa ili Ulm. Budućnost je poražena u Gran Kanariji, što samo po sebi ne bi predstavljalo problem da nije u pitanju način na koji su izgubili. Ta kriza dobrih rezultata sada već traje i pitanje je koliko ekipa može da se podigne u najvažnijem periodu u sezoni. Utakmicom priotiv Burga na domaćem terenu, mogu sebi da osiguraju isti i u razigravanju. Drugačiji scenario bi bio jako loš po Đetiće pa ne želim ni da ga zamislim.
Cedevita je u odličnoj formi na svim frontovima (11 pobjeda u nizu) lako savlađuju prepreke i nalaze se u uzletu pa ni pobjeda nad Valensijom koja im otvara vrata dobre pozicije u plej ofu, ne izgleda nedostižna.
Divno bi bilo vidjeti tri predstavnika iz regiona na dobrim pozicijama pred razigravanje. Kako stvari stoje moguće da će određene pozicije odrediti i koš količnik i tek onda će javnost shvatiti “bezrazložne” reakcije pojedinih trenera, kada žele da im se igrači ne opuste i ubace još jedan koš.
Očekuje nas mnogo košarke, volio bih da kažem kvalitetne, ali s obzirom da u ovakvom ritmu to nije ni malo lako, reći ću mnogo uzbudljive košarke uz nadu da ćemo neke od regionalnih timova gledati i u samim završnicama evropskih takmičenja.
Na kraju još jednom vas pozivam da pogledate i podržite podkast Luka i Kuzma, ukoliko već niste. Mislim da nećete pogriješiti.
